Trajalo je to
nekoliko tjedana. Redovnici su se međusobno se borili šakama, toljagama.
Razlog: kontrola nad redom te nad vrijednom imovinom poznatog svetišta. U
tučnjavama je oštećeno nekoliko sakralnih objekata koji su ponekad na obnovu
čekali godinama jer su poglavari svetišta donacije vjernika koristili za
kupovinu luksuznih kuća i skupih automobila. Neki od poglavara bili su
optuživani za prodaju drevnih rukopisa u vlasništvu svetišta i to sve kako bi
mogli nastaviti svoj luksuzni način života te štoviše, vrlo često bili viđani i
u sumnjivom ženskom društvu.
Pojmovnik suvremene umjetnosti ga tretira kao:
- neoavangardni pokret koji je djelovao u SAD-u i Europi od
1962.godine.
-umjetnost tog pokreta
karakterizira intermedijalnost, tj. rad u
glazbi, performansu, asamblažu, poeziji, happeningu i drugim umjetničkim
oblicima ponašanja.
-Sam pokret pripada dadaističkoj i postduchampovskoj
tradiciji umjetničkog aktivizma i direktnog djelovanja u spajanju života i umjetnosti.
Kad govorimo o tom pokretu,onda u prvom redu mislimo na Cageove studente(Allan Kaprow,George
Brecht,Dick Higgins),premda su na tom tragu i drugi(George Maciunas,Nam June
Paik,Wolf Vostell) ništa manje avangardni pojedinci koji su djelovali na sličan
način sa sličnim stavom o umjetnosti.
Pojmovnik kao i svaki pojmovnik korisna je ali najčešće
dosadna riznica raznoraznih informacija koju je (očekivano) višestranični mudrac kao i svaki mudrac zacementirao s nekoliko dubokih misli ne očekujući pritom
nikakvu provjeru vlastitih fiksacija. Naravno, svakom imalo upućenijem
poznavatelju umjetnosti druge polovice 20.stoljeća će biti jasno da je pokret o
kojem je ovdje riječ -Fluksus(Fluxus).
George Brecht:Stol |
I premda su mnogi već položili ispite nabrajajući opće poznate stvari vezane za navedeni
pokret, propitajmo ipak neke od tih društveno emancipatorskih ishodišnih točaka:
(1)život je umjetničko
djelo, umjetničko djelo je život;
Život nije umjetničko
djelo, umjetničko djelo je život, možda?
Život nije umjetničko djelo niti u smislu života neke osobe kao neponovljivog
bića, a niti života općenito. Život to nije jer on jednostavno nije ograničen ,
dok je istodobno ograničenost nešto što je itekako imanentno svijetu(pogotovo
današnje!) umjetnosti.
(2) fluksus radi kako s medijima zapadne kulture(tradicija
glazbe,elektronika,film,video
izdavaštvo),tako i s budističkim i zenovskim
konceptima svijesti, slučaja, prosvjetljenja
(od fluksus akcija se
umjesto estetskog uživanja očekuje zenovsko probuđivanje);
Ponekad, dok bacam pogled na neki
novoizgrađeni objekt razmišljam o lopati, mješalici, vreći cementa, kanti vode,
bijelim nogama, preplanulom torzu i šovinističkim vicevima, ali ponekad razmišljam
i o Jednom krvavom i zgrčenom corpusu
na dvjema drvenim gredama i o prelijevanju njegove dobrote u moj corpus kojim dekodiram Stvarnost(ako mi
se posreći!). Moj je corpus inače po defaultu veseo, pa zato i ne čudi njegova
sumnja da bi mu nekakav kozmički pesimizam podario ono što on želi, a to
su: uvijek novi i uvijek iznenađujući trenutci koje bi (s više ili manje muke) ugradio u taj svoj materijalističko-duhovni
fragment. I što bi onda? Onda bi
čekao ili bolje reći nadao se onomu što je E.Schillebeeckx zvani teolog iz Nijmegena nazvao neizrecivom puninom Božje šutnje.(čak i
pod uvjetom da se naljute na nega jer nije htio potpisati za Neosobni&Sveobuhvatni izvor-energija
d.o.o..
(3)fluksus ostvaruje
ljevičarsku revolucionarnu političku viziju avangardi da kroz umjetnost i
promjenu pojedinca treba promijeniti društvo.
Ima li išta naivnije od te tvrdnje? Promjena
pojedinca da bi... onda...kao...???. Jedini pojedinac koji se treba mijenjati
je onaj koji je napisao da pojedinca treba promijeniti.
Na dovratnike kuća krvlju janjetovom napišite Wittgensteinovu
rečenicu:“O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti.“I smrt će vas
mimoići.
PITANJA I ZADACI:
Redovnici s početka priče su:
a)
kršćani
b)
budisti
c) i kršćani i budisti