tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post1365649611152843053..comments2024-03-27T02:21:26.248-07:00Comments on 50 eura: Djelotvorna zabludazlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.comBlogger2125tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-15298601067573722902012-02-06T16:11:41.939-08:002012-02-06T16:11:41.939-08:00Zahvaljujem na svim riječima potpore i moram i sam...Zahvaljujem na svim riječima potpore i moram i sam reći da i mene "gustoća" tvojih riječi Bornaija podsjećaju da nisam usamljen.<br /> "kad sam sam, najmanje sam usamljen"<br />Te su riječi dokaz 3 stvari:samoća ili osama(njem.Alleinsein)=sve-jedno-biti<br />1.biti u potpunosti jedno samim sobom<br />2.što se više izlažem vlastitoj samoći,tim sam dublje povezan s ljudima oko sebe<br />3.biti jedno sa svime-"Tko poznaje krajnju samoću,poznaje i posljednje stvari."(F.Nietzsche)<br /><br />ili "oblik slijedi namjenu" daj nam danas i otpusti nam duge naše...zlatko kozinahttps://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-76268960859453166132012-02-06T08:01:45.479-08:002012-02-06T08:01:45.479-08:00Kao mladić, bio sam obožavatelj 'Petorice'...Kao mladić, bio sam obožavatelj 'Petorice' koje sam od milja u sebi nazivao 'Moćna Gomilica u vizualnom', a onda sam na prvoj godini faksa 'upoznao' jednog od njih, Josipa Vaništu kao profesora na kolegiju crtanja. Mladi i nadobudni, mi studenti smo ga zvali kodnim imenom 'La linea', zbog njegovih 'pravocrtnih kretanja iz točke A u točku B' lišenih bilo kakvog skretanja pogledom na okolinu, a kamoli očnih kontakta s masama oko njega i smijali se njegovoj averziji prema određenim tonovima zelene boje koje je nazivao 'otrovom za štakore'. Za vrijeme održavanja kolegija uglavnom bi šetkao po crtaoni gledajući naše uratke bez komentiranja, tek bi tu i tamo bi nešto priupitao. <br />Jednom je zastao iza mene, stajao neko vrijeme i onda rekao - Možda bi trebali nacrtati to što mislite o tome što crtate. <br />Ja sam ga pogledao, uhvatio njegov pogled pun samoće, naglašen dubokim podočnjacima i odgovorio - Teško, jer jedino na što ja mislim dok crtam to što crtam, jest što ćete Vi misliti o tome što ja crtam.<br />Nikad više nije zastao pokraj mene, niti me pogledao, i ja sam taj čin smatrao 'neprijateljskim i osvetoljubivim'. Trebalo je puno vremena proteći da mi padne na pamet da me je taj 'težak i čudljiv' čovjek, Umjetnik, možda htio lišiti mojih misli o tome što on misli o onome što ja radim. <br />Ovo malo intimno prisjećanje ispada kao disgresija, a ne uvod u ono što sam htio komentirati - a to je da ne znam što bih učinio da imam toliki novac, bih li se razmetao kupovinom precijenjenih umjetnina ili hranjenjem gladnih. Opet, ne mogu biti skroz neiskren i reći da sam baš sretan što nisam tako bogat jer onda ne dolazim u iskušenje da kompromitiram svoju 'humanost'.<br />No, ta Vaniština konstatacija o slikama Luciena Freuda 'koje kao da govore da je čovjek samo tijelo', podsjetila me na taj pogled pun samoće za koji sam tada mislio da je takav zbog nedavnog gubitka bliskog prijatelja. A onda kasnije u njemu prepoznao ono – 'čovjek se rađa sam, živi sam i umire sam'.<br />Na mene Freudeove slike ostavljaju baš taj dojam čovjekove usamljenosti u dubini njegovog bića, baš kao i jedva vidljivi crteži Josipa Vanište, ili one kipteće skulpure još jednog od 'Petorice', Michielija, pa oni Stančićevi Ljubavnici, još spojeni tijelima, a duhovno svaki u svojem svijetu, u onoj bjelini vani, iza prozora.<br />Ne poznajem nikoga tko se sjeća svog rođenja pa nemam koga pitati kako se osjećao u tom trenutku (vjerujem da ih postoji tek nekolicina u svemiru, ali do njih ne mogu pa...), a za one koji su se okružili mnogima ili one koji su se okružuju samo probranima mogu svojevoljno misliti da to čine jer se boje one usamljenosti na kraju. Možda i otuda, od tog straha od usamljenosti potječe ta potreba za besmrtnošću tijela. I možda će čovjek uspjeti u tom svom naumu, i postati besmrtan poput onog Novočovjeka u Houellebecqovom romanu, da bi na kraju u svojoj 25 inkarnaciji odlučio otići i prekinuti taj niz ponovnog i ponovnog kloniranja (vjerujem da će Magičar imati nešto više reći o tome :)). Jer život je ipak život tek sa svojim početkom, sredinom i krajem. I sa svojim stanjima individualne samoće. U kojima ja osobno ne nalazim usamljenost, dapače, kao što sam nedavno napisao jednom poznaniku - 'kad sam sam, najmanje sam usamljen'. Što opet ne vrijedi i za neku drugu individuu. Kao što ni ja Freudove slike ne čujem da govore 'kao da je čovjek samo tijelo'. <br />Uz ispriku za predugačak komentar, želio bih zahvaliti za ove krasne tekstove koje mogu čitati ovdje i koji me ponekad podsjete da nisam usamljen :)Bornaijahttps://www.blogger.com/profile/03714518239890711716noreply@blogger.com