tag:blogger.com,1999:blog-14780416880512072672024-03-19T01:48:54.996-07:0050 euraNa ovom blogu možete naći moje osvrte na umjetnička djela,ljude i pojave koji su "zadužili" svijet,po još koječemu uz dodatak koji se odnosi na moj umjetnički rad kao i pokoju misao o istomzlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.comBlogger121125tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-5631755611556463732019-03-17T10:15:00.000-07:002019-03-17T10:44:07.322-07:00ALOOMOMAK<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Slavni simbol
Los Angelesa i njegove najeksponiranije – hollywoodske filmske industrije,110
metara dugačak i 14 metara visok, toliko je prepoznatljiv da već odavno<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pripada u onu skupinu znakova koju u djeliću
sekunde može dekodirati gotovo više od polovice svjetske populacije. Izgradnju
je financirao američki poduzetnik H,J.Whitley <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>te je znak 13.srpnja 1923. konačno i postavljen
u blizini obronaka Santa Monica Mountainsa .Ono što je u svemu tome zanimljivo
jest činjenica da je postavljeni znak trebao biti privremeno postavljen i to
poradi oglašavanja novog stambenog naselja na 18 mjeseci ,no budući da je u
međuvremenu znak postao poprilično prepoznatljiv i gotovo neraskidivo vezan za
filmsku industriju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>isti je ostao i dalje
na svom mjestu te je štoviše postao zaštićenim kulturnim spomenikom. Godine
2001.Maurizio Catellan suvremeni talijanski umjetnik<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>referirao se na spomenuti znak tako što ga je
za 49.Venecijansko biennale (pod pokroviteljstvom grada Palerma) načinio još
većim (170 m dugačak,23 metra visok)s temeljnom idejom kako „da bi bila
poražena ,moći se mora pristupiti, prisvojiti ju i taj proces beskonačno
ponavljati.“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>.Suprotno Cattelanovoj
strategiji<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>'trojanskog konja', crtežom
ću predložiti novi simbol(za spomenik!):<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>ALOOMOMAK- čime prisvajam font, broj slova<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i ideju postavljanja znaka na brdu ponad
nekog grada(Brodsko Vinogorje pored Slavonskog Broda kao prva zamišljena
lokacija) u prostoru u kojem je navedena 'znak-riječ 'razumljiva.Prostor je to u kojem najvjerojatnije nećete susresti slavne filmske glumce, redatelje, producente
ili glazbenike na koje biste se vjerojatno i nabasali u podnožju
hollywoodskog brda. Taj prostor je bilo koji grad u Hrvatskoj, ali budimo realni i čitavo<span style="mso-spacerun: yes;"> područje </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Ex-Jugoslavije .Jedini je uvjet- imati brdo
ponad grada. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Aloomomak</i> je
ultralokalni uzvik koji može postati univerzalnim samo pod jednim uvjetom(to
vrijedi i za druge „male“ kulture širom svijeta): kultura svoju svakodnevnu organičku "re-korekciju" dograđuje u vlastitoj kolektivnoj (ne)svijesti .<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Aloomomak</i> je uzvik čija se domena
proteže od posesivnosti, niske kulture i neukusa pa sve do upozorenja i krajnje
empatije ;poput starogrčke riječi koja je u sebi čitava kulturološka
sintaksa, utjelovljeni pluralizam, a <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ne
tek označitelj nekog fenomenološkog pojma u <i style="mso-bidi-font-style: normal;">uravnilovskoj</i>
atmosferi globalizma.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQbFw_uYbTnP5DIk7drbWyUceuue7y6qkcqY1U8BdN_gHeAODEpFwGJuj6Ruky2iikZUe007THuznsfWLToT88KhGCX5KQ3dRLZEv5nAWNRsIqFboiBOryHkh0l4bQ8wU4f7Akb2Nm-Otb/s1600/20190215_202823.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1139" data-original-width="1600" height="281" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQbFw_uYbTnP5DIk7drbWyUceuue7y6qkcqY1U8BdN_gHeAODEpFwGJuj6Ruky2iikZUe007THuznsfWLToT88KhGCX5KQ3dRLZEv5nAWNRsIqFboiBOryHkh0l4bQ8wU4f7Akb2Nm-Otb/s400/20190215_202823.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>Zlatko Kozina:</b><i><b>Aloomomak</b>,</i>2019<i>.</i>olovke u boji na papiru,24 x 33 cm</td><td class="tr-caption"><br /></td><td class="tr-caption"></td><td class="tr-caption"><br /></td><td class="tr-caption"><br /></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a> Art Now/uredili Uta Grosenick;Burkhard
Riemschneider,Köln:Taschen,2005.str.62.</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-52486961515996514102018-10-13T14:49:00.003-07:002018-10-14T05:10:12.445-07:00Umjetnička namjera u atmosferi "high-tech" poganizma<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Kada je Jean
Tinguely, jedan od predstavnika kinetičke umjetnosti pedesetih i šezdesetih
godina dvadesetog stoljeća iskonstruirao svoju samorazarajuću instalaciju <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Počast New Yorku </i>,malo tko je tada
vjerovao da će ta njegova dinamička instalacija koja se trzala, škripala, iz
koje je sukljao dim te koja se na koncu sama i uništila,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>biti „najtočnija“ , materijalno i prostorno
realizirana metafora civilizacije u kojoj je umjetnik živio, a u kojoj i mi kao
„ dovršitelji povijesti “<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Regulacija%20umjetni%C4%8Dke%20namjere.doc#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></span></a> živimo i
dalje. Bio je to pristup tehnologiji poprilično različit od onog futurističkog (naivno
sklonog apoteozi stroja)<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>s početka
dvadesetog stoljeća ,budući da je sam umjetnik „strojnoj estetici<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pristupao s ironijom“(Šuvaković,2005:299).</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwcr_LDks3Kxu4dQiJz0yvtjsv6iPIQ_PnFMhTO57oKd-FYxsHqm3-3HH6ams29nlEHSVn4biGAXdD1eaAYjkp2mPLcpkcztC6lXvY605BF6Y2MRBV7YXgwU-LEkwkEjPkYBB-9crl-us1/s1600/1494692551_812_Homage_to_New_York.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1199" data-original-width="1600" height="239" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiwcr_LDks3Kxu4dQiJz0yvtjsv6iPIQ_PnFMhTO57oKd-FYxsHqm3-3HH6ams29nlEHSVn4biGAXdD1eaAYjkp2mPLcpkcztC6lXvY605BF6Y2MRBV7YXgwU-LEkwkEjPkYBB-9crl-us1/s320/1494692551_812_Homage_to_New_York.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Jean Tinguely: <i>Počast New Yorku</i> , 1960.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Znakovito
je kako će krajem tog istog dvadesetog stoljeća popularnija filmska umjetnost
temi tehnologije pristupati s popriličnim pesimizmom (<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Blade Runner</i>, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Terminator</i>,
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Matrix</i>). Bilo kako bilo, u dvadesetom
stoljeću tehnologija kao zasebna ontologija koju su mnogi iz svijeta umjetnosti
objeručke prihvatili postaje “ novo kraljevstvo koje tek treba doći“ i čiji
sljedbenici poput Stelarca, ciparsko-australskog umjetnika i promicatelja<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>biotehnološke koncepcije umjetnosti, ljudsko
tijelo percipiraju ne kao nešto što se rađa, nego kao nešto što se proizvodi. U
temelju te koncepcije su društveni oblici kontrole i normiranja odnosno ulogu i
mjesto u društvu nekom organizmu(pa i ljudskom) diskurzivno određuju
institucije (Šuvaković:115). Sam umjetnik si je dao ugraditi uho(od sintetičkog
biomaterijala) na lijevoj podlaktici i to ne u smislu funkcionalnog organičkog <i style="mso-bidi-font-style: normal;">gadgeta </i>(kao organ sluha u ovom slučaju
ono je potpuno neupotrebljivo)<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> </i>nego
prije kao nekakav dokaz njegove ustrajnosti, vidljivi umjetnički <i style="mso-bidi-font-style: normal;">statement </i>kojim tvrdi kako je ljudsko
tijelo samo donekle dobro pa ga dodatno treba redizajnirati ne bi li postalo
funkcionalnije odnosno dugovječnije. Ipak, Stelarc(2017,url) i sam priznaje
kako uloga tehnologije „ne bi trebala biti gledana kao nešto što samo potvrđuje,
nego i destabilizira svijet.“Time se Stelarc u maniri kasnih modernista pomalo
naivno još uvijek <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>snažno zalaže za jasnu
razdvojenost između umjetničkog i znanstvenog pristupa tehnologiji. Ipak
nezaustavljiva je pojava zanimljivih tehnoloških „igračaka“ kao što su primjerice
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">exoskeleti</i> ,(svojevrsni mehanički
produžeci povezani sučeljima čime ljudsko biće nadilazi vlastite tjelesne
granice)kao neka vrsta<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„svakodnevnih
titana“ koji čovjeka uvode u kibernetsku ontologiju u kojoj je na kraju krajeva
i dalje sve tek- <b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;">Stroj</i></b>, i čija jedina agenda kao da je tek –poboljšati njegove
dijelove pod svaku cijenu (pa makar neki bili izrađeni i iz obične bakterije).</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKcZ6NJJKKEHL4dwjomFqjZqpOcXiaSu8zrZZjMALfVAcPpjcCM4ujDrknYaHhdEOueoUf4SzdTbgbTrToJ9QEhi0dQbshF4CbnJdE-IPjrh6a9GJ99Rf_doeI7oRnMA-a5j25e95uKk2q/s1600/stelarc-afp.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="681" data-original-width="968" height="225" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKcZ6NJJKKEHL4dwjomFqjZqpOcXiaSu8zrZZjMALfVAcPpjcCM4ujDrknYaHhdEOueoUf4SzdTbgbTrToJ9QEhi0dQbshF4CbnJdE-IPjrh6a9GJ99Rf_doeI7oRnMA-a5j25e95uKk2q/s320/stelarc-afp.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Stelarcovo treće uho ugrađeno 2007. godine</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
No, sumnja u
stvarnost koja bi bila tek stroj čije <i style="mso-bidi-font-style: normal;">zupčanike</i>
treba naučiti mijenjati (čak ugrađivati i „bolje od originala“) nerijetko je
prisutna kod mnogih znanstvenika. Još je davno <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>vršeći eksperimente na embrijima morskih
ježeva embriolog Hans Driesch došao do zaključka da „kada je jedna stanica vrlo
ranog embrija u dvostaničnoj fazi ubijena, preostala stanica ne stvara polovicu
morskog ježa, nego manju, ali <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">cjelovitu
jedinku</b>.“ Taj mehanizam regulacije kao i pratećih mu rezultata<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pokazuje da i biljke i životinje u svom
razvoju streme ka morfološkom cilju. (Sheldrake,2015:43-44) Mnoge biljke i
životinje imaju neograničene sposobnosti regeneracije-kad ih isjeckate na
komadiće iz svakog od njih može izrasti novi cjeloviti organizam. To se dakako
niti za jedan stroj ne bi moglo reći budući da bez određenih dijelova isti
jednostavno ne funkcionira<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>što upućuje
na zaključak da kad se dio stroja ukloni ne nastaje manja i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>još uvijek cjelovita verzija tog stroja, nego
ostaje tek predmet koji jednostavno počiva u „svojoj napuštenosti“, u
očekivanju slučajnog „receptora- prolaznika“ koji će mu možda i podariti njegov
vlastiti smisao. Zbog svega navedenog kao i zbog limitiranosti mehanicističke
teorije života organicistička filozofija prirode i predlaže promjenu paradigme
stroja u paradigmu organizma u biološkim i fizičkim znanostima. Očekivano, ta
ideja nije objeručke prihvaćena od strane ortodoksnog pristupa mehanicističke
znanosti odnosno kao što je Bertrand Russell svojedobno rekao: “Svaka velika
ideja počela je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kao svetogrđe.“(De Mello,2001:16)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Ili krajnje
pojednostavljeno rečeno: mehanicistička teorija polazi od svojstava najsitnijih
dijelova(subatomskih čestica, atoma ili molekula) , dok<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>organicistička teorija polazi od
hijerarhijski organiziranih sistema, od najjednostavnijih do najsloženijih čija
se svojstva ne mogu razumjeti kroz proučavanje njihovih dijelova u izolaciji(Sheldrake:37)Promatramo
li sve to kroz analogiju s umjetnošću, mogli bismo reći kako se slično počinje
događati i na polju percepcije vizualnosti. Naime, nije li distinkcija između
metodologije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>povijesti umjetnosti i
metodologije vizualnih studija upravo to: epistemološka navezanost povijesti
umjetnosti na „superioran karakter umjetničkog djela“(Purgar,2010:8) <i style="mso-bidi-font-style: normal;">versus</i><span style="mso-spacerun: yes;">
</span>„umrežavanja svih vizualnih iskustava“? Pojedinačni „atom“ protiv
„organicističkih sistema“? Vizualne sisteme, dakako ne treba shvatiti kao nešto
apsolutno; interakcije su nešto što je ljudsko, s greškama, ali ono što je
sigurno, kreativnosti bez relacija heterogenih „materijala“ nema, a samim time
niti bilo kakve mogućnosti kontinuirane (re)korekcije. Želimo li u svemu tome nešto
ipak označiti kao <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>važnije u odnosu na
nešto drugo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>, onda je to upravo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kontinuirano iskustveno umrežavanje zajednice
,makar je ono trenutno skriveno „ispod površine <i style="mso-bidi-font-style: normal;">high –tech</i> poganizma“ .Iskustvo<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>nam govori da je sve to privremeno , baš kao u slučaju Smithsonove „pužnice“
(<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Spiral Jetty</i>) kad je nakon trideset
godina „izronila“,potpuno bijela.</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGBi9uGn_mu3_w0BS3SoAfHd6DSHp4_3O0n8sR2wGwxytUd3R2KCNqzaKZ-vGS9MTByOpp_kAuFJhdgrRGpDrhwUlasdcXHC2t4I3sT2nVfs0uW_ABt_d8iXjnFqjY0pziL5Eqmkaxy3Px/s1600/spiral+jetty.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="900" data-original-width="1200" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGBi9uGn_mu3_w0BS3SoAfHd6DSHp4_3O0n8sR2wGwxytUd3R2KCNqzaKZ-vGS9MTByOpp_kAuFJhdgrRGpDrhwUlasdcXHC2t4I3sT2nVfs0uW_ABt_d8iXjnFqjY0pziL5Eqmkaxy3Px/s320/spiral+jetty.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Robert Smithson: <i>Spiral Jetty ,</i>1970.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Popis korištene literature:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
1.Šuvaković,M.(2005)
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Pojmovnik suvremene umjetnosti ,</i>Zagreb:
Horetzky</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
2.Sheldrake,R.(2015)
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Nova znanost o životu </i>,Zagreb: AGM
d.o.o. za izdavaštvo i usluge</div>
<div class="MsoNormal">
3.Dugandžija,M.(2017)<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Razgovarali
smo s umjetnikom kojem je na lijevoj ruci 'naraslo' treće uho </i><a href="https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-kultura/razgovarali-smo-s-umjetnikom-kojem-je-na-lijevoj-ruci-naraslo-trece-uho-ljudsko-tijelo-treba-redizajnirati-ono-je-i-fantasticno-i-jadno/6101508/">https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-kultura/razgovarali-smo-s-umjetnikom-kojem-je-na-lijevoj-ruci-naraslo-trece-uho-ljudsko-tijelo-treba-redizajnirati-ono-je-i-fantasticno-i-jadno/6101508/</a>
(datum objave:21.svibnja 2017.)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
4.De Mello, A.(2001)
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Buđenje svijesti </i>,Zagreb: Izvori</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
5.Purgar,K.(2010)
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Preživjeti sliku: Ogledi iz vizualnih
studija, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span></i>Zagreb: Meandarmedia</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Regulacija%20umjetni%C4%8Dke%20namjere.doc#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></span></a>
termin je proizašao iz aluzije na najpoznatiju knjigu Francisa Fukuyame „Kraj povijesti i posljednji čovjek“</div>
</div>
</div>
<br />zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-17778367271639541122018-09-29T16:07:00.000-07:002018-09-30T00:35:44.905-07:00Slučaj "Rupert Sheldrake"<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Znanstvenik Rupert Sheldrake koji je studirao prirodne
znanosti na Cambridgeu, potom filozofiju i povijest znanosti na Harvardu, a
doktorirao na polju biokemije također na Cambridgeu poradi svoje je teorije
morfogeneze u očima prevladavajuće materijalističko-redukcionističke znanstvene
paradigme postao jednim od najozloglašenijih znanstvenika-heretika. Njegov
oponent Richard Dawkins<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>posljednjih
desetljeća <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>neumorno upire prstom u njega
poput Pilata na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Daumierovoj sjajnoj <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Ecce homo<span style="mso-spacerun: yes;">
</span></i>verziji. Dogme koje se inače pripisuju religijskim strukturama i
koje <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bi znanostima navodno trebale biti
strane, itekako su u svijetu znanosti prisutne.</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXZvVvZhOhPu8hJ3NDd-TBhkCuWf7jrCt1CV3yD_mwDw1rFEKdAIKG_7e9eeHRcrOWXMGCUxpBg86ya47D_fALpnS8iwcGPU31GCzzHeeSUch_2nflhWI-ICFts3LgpulObuuBMQiDD8Bl/s1600/DaumierEcceHomox1_440_566.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="566" data-original-width="440" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXZvVvZhOhPu8hJ3NDd-TBhkCuWf7jrCt1CV3yD_mwDw1rFEKdAIKG_7e9eeHRcrOWXMGCUxpBg86ya47D_fALpnS8iwcGPU31GCzzHeeSUch_2nflhWI-ICFts3LgpulObuuBMQiDD8Bl/s320/DaumierEcceHomox1_440_566.jpg" width="248" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Honore Daumier :<i>Ecce homo</i>,1849.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
U tom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kontekstu crteži
i slike Francisca<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Goye (kao impetus
novim relacijskim poljima) na kojima slavni španjolski umjetnik prikazuje
inkvizicijska suđenja „hereticima“(osuđenici na glavama nose kape u obliku
dugačkih stožaca) impliciraju jaz između onog što bi se moglo nazvati „na
dobrobit čovjeku“ s jedne strane te<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>,deformacijâ koje se kumulativno javljaju kroz institucionalne procese
kao rezultat, s vremena na vrijeme nespretno izvedenih<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>organičkih plebiscita unutar određene
zajednice -s druge strane. Dodirne točke s Rupertom Sheldrakeom su više nego
vidljive. U svemu su se tome nametnule i dvije prostorno-vremenski različite
reference,“slike koje se ponavljaju“ : Goyina slika „Pas“ iz 1823.godine kao
vizija samoće<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i dubokih egzistencijalnih
pitanja te dvjestotinjak godina kasnije nastali crteži suvremene američke
umjetnice i socijalne aktivistice Andree<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Bowers<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja svojim crtežima nedvosmisleno
podupire društveno marginalizirane pojedince i skupine<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„ presijecajući“ se u mojoj
relacijsko-referentnoj crtačkoj viziji (pritom<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>se služim crtačkim obrascem umjetnice Bowers- olovkama u boji i
aseptičnom bijelom pozadinom ali i Goyinim odabirom te načinom komponiranja
spomenutog animalističkog motiva)<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>s
istraživanjem morfogenetskih polja kojima se<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>biolog Rupert Sheldrake bavio. Pa ipak, iako su ljudi danas(možda više
no ikad)skloni vršiti podjele na <i style="mso-bidi-font-style: normal;">crne</i>
i <i style="mso-bidi-font-style: normal;">bijele </i>, puno je (sa svim pratećim
rizicima) izvjesnija percepcija stvarnosti kao<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>velikog tonskog bogatstva <i style="mso-bidi-font-style: normal;">sivog</i>.</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEis4kbJrrGc4-qE2yUFFIfghAr8LWOfg6Eyhc9Y0Fwg4b2rEh0wr5uzgmV8uyqVZ3AgaoE8FmwmiprB8xdprN2qQXdVpzqiMN0MQBtUxKjsBGGMQNFQQfaaDEoMXdyFNh8OiUp70OdOPvzr/s1600/300px-Goya_Dog.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="509" data-original-width="300" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEis4kbJrrGc4-qE2yUFFIfghAr8LWOfg6Eyhc9Y0Fwg4b2rEh0wr5uzgmV8uyqVZ3AgaoE8FmwmiprB8xdprN2qQXdVpzqiMN0MQBtUxKjsBGGMQNFQQfaaDEoMXdyFNh8OiUp70OdOPvzr/s320/300px-Goya_Dog.jpg" width="188" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Francisco Goya:<i>Pas</i>, 1823.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Poslužimo li se <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kunsthistoričarskom</i>
analogijom rekli bismo , ta ista stvarnost puno je više <i style="mso-bidi-font-style: normal;">jevšovarska</i> , a puno manje <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kniferovska.
</i>A<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> </i>proširimo li tu analogiju još
malo ,mogli bismo konstatirati: kao što je historijsku konceptualnu umjetnost
zanimalo u prvi plan istaknuti ideju kojom se željelo dovesti u pitanje
uobičajene institucionalne sheme proizvodnje / potrošnje umjetnosti, jednako se
tako nameće potreba za svojevrsnim oblikom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">internal
affairs</i> 'djelovanja'<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u svijetu
znanosti koji bi prvenstveno<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>propitkivao
„nepravilnosti“ u znanstvenim institucijama ne bi li se na taj način „iznova
steklo izgubljeno povjerenje u, od „svijeta znanosti“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>istisnutu znanost.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3hhXlwuErggHtfBfAcm0ChHp-bo_N9wHP3KAQqx-oDTRfT6voikt7C9y8iQ-hSJHkxoAbWvT5QmVNCSCkE3mfqxzQTnU3qkM8E8mrkPvvcOeERoOKrUcRxVqc8YSPDFoqS-wyx8QsL-rp/s1600/IMG-20180923-WA0001.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1121" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi3hhXlwuErggHtfBfAcm0ChHp-bo_N9wHP3KAQqx-oDTRfT6voikt7C9y8iQ-hSJHkxoAbWvT5QmVNCSCkE3mfqxzQTnU3qkM8E8mrkPvvcOeERoOKrUcRxVqc8YSPDFoqS-wyx8QsL-rp/s320/IMG-20180923-WA0001.jpg" width="224" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Zlatko Kozina:<i>Slučaj "Rupert Sheldrake</i>" ,2018.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a> <span style="font-size: x-small;">Parafraza
tvrdnje Damiena Hirsta:“Umjetnost se prije svega bavi životom, i uvijek se
njime bavila, a svijet se umjetnosti bavi novcem, i uvijek se njime bavio“
preuzeta iz :Rogina,Krešimir: Jutarnji ogledi .Zagreb:Meandar,2004.Str.424.bi mogla zvučati na sljedeći način.“Znanost se direktno
ili indirektno prije svega bavi životom, i uvijek se njime bavila, a svijet se znanosti bavi novcem, i uvijek se njime bavio.“</span></div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-15358294850523150832018-08-29T15:52:00.000-07:002019-04-06T00:46:33.463-07:00Otpaci<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
„Ono što netko stvarno 'želi reći', 'što misli', već je
'prisutno negdje' u njegovom umu.“(prema Jackendoff,2016:103).U umu, za koji
većina iz oportunističkih razloga pogrešno vjeruje da je smješten (samo!) u
želatinoznoj masi zvanoj mozak. Sam um (što nam danas otkriva i suvremena
neuroznanost i neke druge znanosti koje se bave pitanjem uma i spoznaje) ipak
nadilazi taj(za ogromnu većinu, očekivano - stožerni) organ. Bez sumnje kako je
mozak neizostavan u procesu „umovanja“ , no um ipak svoje djelovanje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>manifestira služeći se i drugim organima i
dijelovima ljudskog tijela. Štoviše, um je prema novim znanstvenim spoznajama u
neprestanoj interakciji s okolinom: „suobličujući se“, s njom postaje njen
strukturalni dio. To usađivanje u okolinu naslućujemo i u situacijama kad se
taj isti um „bavi umjetnošću“.Premda s drugim namjerama i u sasvim drugom
kontekstu Marcel Duchamp davno je<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>ustvrdio kako je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>publika ta koja
dovršava neko umjetničko djelo, odnosno da „ <i style="mso-bidi-font-style: normal;">slike</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">stvaraju promatrači</i>.“(Bourriaud,2013:32)
U kontekstu najnovijih znanstvenih spoznaja o umu to dakako zadobiva bitno
drugačiji smisao. Jer sada umjetničko djelo preuzima ulogu „okoline“ (i to ne
samo u sociološkom smislu) koja djeluje na gledatelja dok <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>umovi gledatelja istovremeno suobličuju
organički dinamizam stvarnosti tog istog umjetničkog djela unutar onog što se
katkad naziva<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kozmičkom cjelinom (sad
jedino preostaje pitanje do koje kvantitativno/kvalitativne razine ta
„suobličavanja“ uopće<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dopiru?). Američki
teoretičar umjetnosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Arthur Danto to
je isto prepoznao u <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>činu davanja <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>naslova umjetničkom djelu (od strane
umjetnika) ustvrdivši kako naslov nije tek nekakva etiketa, nešto <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>usputno, nego je to „uputa za tumačenje djela“
njegov strukturni dio<span style="color: red;"> </span>(Labus,2006:80). Slična
stremljenja prepoznajemo i u radikalnosti avangardnog skladatelja Johna Cagea
koji sam nije posjedovao nikakve nosače zvuka (gramofonske ploče, audio kazete
ili CD-e) smatrajući kako glazba može biti različita samo u živoj izvedbi „dok je
na snimkama uvijek ista.“ Drugim riječima samo ako je „utjelotvorena“ odnosno
„uprostorena“, neće se pretvoriti u “mrtvu stvar“i prestati biti „događaj u
vremenu“. (Basting,2002:29-33) <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Zato bismo i
mogli bez ikakvog kolebanja konstatirati kako umjetničko djelo doista, kako
kaže Bourriaud,(1990:28) počiva na „uspostavljanju odnosa među subjektima“ pri
čemu „ je svako umjetničko djelo poziv na suživot u zajedničkom svijetu“</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF9tmuLmyj5CjrIyiqKkn6dUj8_JWeMTPfPDn0Fk18wvvCiJiAQaK6aeT2graG9xs9sne5dlGz_zjhPlopDUnpVCbesQkvipyXG8qyF_KZoF_Ow2z548LNUH7hrlwId5IIVr5DfOwcU1Ok/s1600/JCage_new_river_watercolor_series_1_5_HR4.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="445" data-original-width="592" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF9tmuLmyj5CjrIyiqKkn6dUj8_JWeMTPfPDn0Fk18wvvCiJiAQaK6aeT2graG9xs9sne5dlGz_zjhPlopDUnpVCbesQkvipyXG8qyF_KZoF_Ow2z548LNUH7hrlwId5IIVr5DfOwcU1Ok/s320/JCage_new_river_watercolor_series_1_5_HR4.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>John Cage:New River Watercolors (Series I,#5)1988.</b><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]-->
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
S druge strane nameće se pitanje u kojoj mjeri Bourriadov „prijedlog“
tek ponavlja uobičajene <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>postavke
fenomenološkog spoznajnog registra ,a u kojoj je primjerice otvoren za
(potencijalni)<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>odnos
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„između svijesti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i svijeta[kako ga je svojevremeno predlagao
Teilhard de Chardin, a koji] treba tražiti u fizičkoj konzistenciji i
evolutivnoj vezanosti jednog elementa s drugim.“(Šlosar,1999:581).Sudeći prema
ontološkoj „riznici“ suvremene umjetnosti te kako sad stvari stoje, od te
potencijalnosti doskora neće biti ništa. Redukcionizam duha uz kartezijansko
fingiranje kreativnosti,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sveden na <i style="mso-bidi-font-style: normal;">posljednju sekundu od ukupno 3600</i> , <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a> u skorašnjoj
budućnosti (ne dogodi li se značajnija promjena ) ne obećava puno. U tom
kontekstu djela spomenutih umjetnika (Duchamp, Cage) i promatramo kao „heretičke
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ekstenzije“ u, do tada prilično
linearnom razvoju umjetnosti, a <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koje su ti
isti umjetnici vlastitom intuicijom isprovocirali. Međutim, dogodilo se
očekivano: njihovu su herezu pohranili u muzeje, a od njihovih djela načinili
oltare. Priče o njima i njihovim životima opisane su <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u mnogim<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>„svetim knjigama“[ teorijskim tekstovima moderne i suvremene umjetnosti
] ,a autoriteti koji se bave njihovim djelom i dalje se brinu da sve bude
„ispravno“ protumačeno.(De Mello,2000a:18) „Zaokupljeni tim zadaćama ljudi su
potpuno zaboravili [kako se igrati]“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> U takvom
„fenomenološkom“stanju liminalnost vremena i prostora se sve<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>više očituje kao lažna, rezultat čega je masovna
pojava „cvjetanja“ <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>lažne <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kreativnosti. U samoograničenosti takvog <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>liminalnog vremena i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prostora u kojem je njegova „rubnost“
(služeći se Cageovim izrazom) „mrtva stvar“ jer joj se „živa izvedba“ priznaje
tek u „posljednjoj sekundi“, kreativnost nije stvarna nego deklarativna pojavnost.
U to se možemo najbolje uvjeriti na primjeru Duchampove preporuke o tome kako
se uvijek možemo poslužiti nekom Rembrandtovom slikom kao daskom za peglanje!(Bourriaud,166)
Taj <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je prijedlog naravno sasvim
legitiman jer što su mudrosti, stavovi i djela mrtvih ljudi nego <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><b style="mso-bidi-font-weight: normal;">otpaci</b>
,no ipak jedini preostali materijal<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>kojim se jedino i može izgraditi privremena građevina ili možda zapaliti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>žar koji bi se mogao rasplamsati i barem
zakratko<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>osvijetliti prostor vlastitog
bivstvovanja(De Mello,2000b:56) Budući da<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>upravo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kreativnost pristiže iz
arsenala <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„ onog najosobnijeg“ kako
okarakterizirati svu poplavu kreativnih radionica/tečaja doli kao društveno prihvatljivi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>oksimoron jer – kreativnost se <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ne da naučiti <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kao što se ne može kopirati ili imitirati tuđi
stvaralački ritam! Zato se s lakoćom i zaboravlja kako je Duchampov prijedlog
bio samo poticaj na djelovanje a ne doslovna uputa;<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jednako tako logično i sasvim opravdano bilo bi
nastaviti igru pa bi prijedlog kojim bi <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čitav Duchampov ili Cageov (ili nekog drugog, svejedno
) <i style="mso-bidi-font-style: normal;">oeuvre</i> (ne tek neko pojedinačno
djelo) upotrijebili kao dasku za peglanje, bio i dalje samo impetus ka mogućim
divergencijama i konvergencijama , a ne doslovna uputa. Najveći problem
Duchampovih sljedbenika i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>leži upravo u
činjenici što ga je velika većina vidjela tek kao društvenog provokatora (čak i
da je umjetnik sebe jedino takvim i želio predstaviti to nikoga u kasnijim referiranjima
ne bi niti najmanje obvezivalo) pa se ti isti <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Kolumbo-i</i> naših <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dana bez
čvrstih „polica osiguranja“ uglavnom ne usuđuju odvažiti na „put u nepoznato“.
Naprotiv, svjedočimo uobičajenim govorima<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>o <i style="mso-bidi-font-style: normal;">velikanima </i>koji sve više postaju
„korektnim mrtvim stvarima “ kao i ne razumijevanju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>riječi starog kolara: „Sve što je bilo
vrijedno da se preda dalje, umrlo je s njima“(2000b:56)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Wittgensteinova tvrdnja kako je sve i prije nego nešto
poželimo reći već prisutno u umu, ne mora biti otežavajuća okolnost, ili uteg
koji bi nas onemogućio da taj kolektivni element svijesti(jezik kojim govorimo
da znamo da znamo) pokušamo vidjeti kao nešto što je sadržajno i morfološki oduvijek
komplementarno materiji u svim njenim fazama, staro poput svemira, prisutno u
svih <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i style="mso-bidi-font-style: normal;">3600
sekundi</i> , a ne tek u posljednjoj.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Na koncu, mogli bismo zaključiti kako zbog toga i spomenuto
Adornovo davanje naslova(premda sam teoretičar najvjerojatnije o tome nije
promišljao u tom kontekstu )određenom umjetničkom djelu za naše iskustvo
postaje važnije u trenutcima zamišljenog izgovaranja(koje može postati i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stvarnim zvukom što opet cijelu stvar podiže
na drugu razinu) ,nego što bi bilo u trenutcima zamišljanja njegovog značenja
ili namjere. To je upravo ono ključno na čemu je <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>John Cage inzistirao. Govoreći o značenju
riječi kao nečemu nevažnom, odnosno razlikama između „uvijek iste snimke“ i
„žive izvedbe“ on je odbacio kartuzijanski model mišljenja i značenja koji se
koristi metodama usklađivanja prostornih i pojmovnih struktura. Dok isti podrazumijeva
strukturalnu postavljenost(smisao) i određenu vrstu kontrole <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Cage uvelike inzistira na slučajnosti odnosno
prihvaćanju neke vrste –predsvijesti što bi bilo puno bliže Teilhardovoj ideji
raspršene svijesti koja se tek pojavom čovjeka počela komprimirati odnosno
uvijati u samu sebe što na koncu znači kako je ideja <i style="mso-bidi-font-style: normal;">wittgensteinovskog</i> uma u kome se već sve nalazi , sasvim logična.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Zato<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bi se u rečenicu
„Ono što netko stvarno 'želi reći', 'što misli', već je 'prisutno negdje' u
njegovom umu“ , moglo ili trebalo na kraju<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>dodati – i to ,oduvijek (dok uma još nije ni bilo) !</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-indent: 6.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Popis korištenih izvora:</span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">1.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>Jackenhoff, R.(2016) <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Praktični vodič kroz mišljenje i značenje</i>, Zagreb: Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">2.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>Bourriaud, N.(2013)<i>Relacijska estetika / Postprodukcija:
Kultura kao scenarij: kako umjetnost reprogramira suvremeni svijet, </i>Zagreb:
Biblioteka Refleksije</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">3.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>Labus, M.(2006) <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Filozofija moderne umjetnosti: onto-antropologijski i socio-kulturni
pristupi</i>, Zagreb: Biblioteka znanost i društvo<span style="font-size: 10.0pt; line-height: 150%;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">4.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>Basting, B.(2002) U posjetu Johnu Cageu , prev.V.Polić,<i style="mso-bidi-font-style: normal;">15 dana: ilustrirani časopis za umjetnost i
kulturu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span></i>15 ( 6 ), str.29-33.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">5.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>Šlosar, M.(1999)“ Ideja evolucije čovjeka u
duhovnoj misli Teilharda de Chardina, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Obnovljeni
život: časopis filozofiju i religijske znanosti za </i>54 (4) str.577-88.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">6.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>De Mello, A.(2000) <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Molitva žabe I, </i>Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 24.0pt; mso-list: l0 level1 lfo1; tab-stops: list 24.0pt; text-align: justify; text-indent: -18.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><span style="mso-list: Ignore;">7.<span style="font: 7.0pt "Times New Roman";">
</span></span></span>De Mello, A.(2000) <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Molitva žabe II, </i>Zagreb: Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 6.0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: -35.45pt; text-indent: 35.45pt;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: -35.45pt; text-indent: 35.45pt;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>
Potencijalnost u ovom slučaju podrazumijeva otvorenost u kojoj nema mjesta bilo
kakvim fetišističko- dogmatskim nagnućima</div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
U dokumentarnom serijalu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Cosmos</i>
emitiranom na kanalu National Geographic astrofizičar Neil deGrasse Tyson
slikovito objašnjava čitavu povijest Svemira kao trajanje od jednog sata gdje
se na samom <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>njegovu isteku u posljednjem
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>djeliću posljednje sekunde pojavljuje
čovjek na „svemirskoj pozornici“.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>Parafraza
De Mellove priče o <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Izumitelju vatre</i> ....</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-83260623193090740012018-08-17T05:27:00.000-07:002018-08-17T14:25:41.282-07:00Spolije i nastavak teme<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Mrtvozornik je osoba koja je zadužena konstatirati smrt druge
osobe. U suvremenom svijetu smrt se doista tako potvrđuje(osim u slučajevima
kojekakvih katastrofa kada osobe u trenu u <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>potpunosti fizički nestanu), ispunjavanjem
određenog obrasca te na koncu potvrđivanjem svega napisanog vlastoručnim
potpisom „struke“ koju predstavlja. Dakako, pritom se ništa ne izmišlja, nego
se tek utvrđuje „zatečeno“ stanje koje više ništa na ovom svijetu ne može
promijeniti. Pomalo neobičan, ali posao kao i svaki drugi koji se mora odraditi
. Nepobitna <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>činjenica zbog koje nitko
nema, a i ne bi trebao imati loše mišljenje o nekom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mrtvozorniku. U isto je vrijeme teško i
zamisliti svijet u kojem bi postojali mrtvozornici koji bi proizvoljno <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>proglašavali mrtvim osobe(subjekte) jedino <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na osnovu<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>vlastitog uvjerenja bez ikakve realne potvrde uz eventualni<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>društveni dogovor (kao i uvijek, s poprilično
ograničenom odgovornošću). Jedno je sigurno - kasnije bi svi imali mnoštvo
problema, od psiholoških do administrativnih. Karikirana projekcija? Nešto što
je nemoguće? </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Naprotiv! Već je prošlo pola stoljeća od ideje po kojoj
čovjek i nije ništa drugo doli skup hipoteza ili tekstova s kojim se to [pojedinačno]
tijelo neprekidno identificira te da je konačno došlo vrijeme smrti tog istog
subjekta kao i svih njegovih osjećaja, strahovanja i nadanja o kojima se toliko
lamentiralo da su se pretvorili u najobičniji fetiš. (Šuvaković,2005:579) U
stvari, možda bi bilo bolje reći kako autori postmetafizičkog koncepta zvanog- <i style="mso-bidi-font-style: normal;">smrt subjekta</i> ,žele reći kako će se ista
praksa svakako nastaviti i dalje, no da svemu tome treba oduzeti patetičnu
gestu(koja ga iz nekog razloga cijelo vrijeme prati) samom subjektu jer je isti
ionako tek rezultat odnosa različitih gramatika koje mu prethode pa sve (vođeni
istom analogijom)što je ikad bilo loše u ljudskoj povijesti nije ništa drugo
nego tek rezultat gramatičkih pogrešaka koje treba popraviti s nadom da se
ubuduće neće griješiti (barem) na „istom mjestu.“ </div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPmd5_9v6x3I7-ozod5aPhP0hEZc-J-zEo_FhVQmFV6gtJVw-fT0MtBod17FPRCbyIMsFBx38rBliqZvJIxES-rvUXFq27yi06zdZb8ElE22KHspbGnHoOZ_afBblOIdnuolYp5uclU4Yv/s1600/foerster.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="400" data-original-width="600" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPmd5_9v6x3I7-ozod5aPhP0hEZc-J-zEo_FhVQmFV6gtJVw-fT0MtBod17FPRCbyIMsFBx38rBliqZvJIxES-rvUXFq27yi06zdZb8ElE22KHspbGnHoOZ_afBblOIdnuolYp5uclU4Yv/s320/foerster.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Postav s izložbe<b><i>"Dominique Gonzalez-Foerster,1887-2058.",</i></b>Centre Pompidou </td><td class="tr-caption">2015/2016.god.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Ogledan <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>primjer takvog
postmetafizičkog koncepta primjerice nalazimo u djelovanju vizualne umjetnice
Dominique Gonzalez-Foerster :</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="font-size: 11.0pt;">„pred osobom s blokadama,
psihoanalitičar nastoji rekonstruirati pripovijest njezina života na nesvjesnoj
razini te joj tako omogućiti da ovlada slikama ,ponašanjima i formama koje su
joj dotad izmicale .Umjetnica tako traži od posjetitelja izložbe da iscrtaju
linije kuće njihova djetinjstva.[...]Umjetnica prikazuje strukture u koje se
upisuju sjećanja, mjesta i svakodnevne stvari.“ (Bourriaud,2013:189)</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Foersterovoj se dakako, ne može negirati volja i želja biti
od koristi publici kojoj se obraća , no i u njenom radu pojedinca se počesto
tretira tek kao običnu spužvu koja upija tehnologizacijsko- komunikacijske
uzorke ; takav pojedinac u tom smislu i ne može puno toga učiniti ne bi li
promijenio vlastito stanje ako pod promjenom ne podrazumijevamo automatizirano
transformiranje u „stroj za montažu vlastitog života“ (Bourriaud, 188) .Samoproizvodnja
sebe uz pomoć interneta, telefona ,CD-a, tv-emisija i ostalih „igračaka“ jedina
je realna proizvodnja uklopljena u strukture stvarnih urbanih prostora kroz
koje se u vremenu i prostoru migolji kratkotrajni grč zvan nečijim životom . No,
kao i kod većine drugih umjetnika poststrukturalističkog diskursa ipak se nazire
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nedostatak vjere u sposobnosti publike
da kroz riznicu vlastitog vokabulara sama dođe (vjerojatno zbog sumnje u
bogatstvo istog?) do susreta sa samim sobom. Kao da su <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>umjetnici <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>odlučili svu svoju energiju uložiti na
istraživanje raznih struktura ; presijecanjima istih nastaju podstrukture koje
su odvojene jedna od druge pa stoga ne čudi Bourriaudova(207) konstatacija kako
„nam je postalo teško gledati na društveno <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tijelo kao na jednu organsku cjelinu.“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Na koncu, pitanje:“ Kako sintagmu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">smrt subjekta</i> približiti Bušmanima koji
s pričom o„tehnologizaciji nutrine“ najvjerojatnije nemaju ništa?-se može i
izbjeći. Time je priča o „univerzalnosti poruke“ ili jako dobro „zakamuflirana“
ili budućnost leži u „umjetnosti mjesnih odbora“ i „lokalnih“ priča? </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Rječnikom povijesti umjetnosti rečeno, pronađeni ostaci prošlih
epoha(čitaj: uvriježeni <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Art Now</i> diskursi)
u <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>željenom narativu ne postaju <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i style="mso-bidi-font-style: normal;">spolijama</i>
novih „građevina“ u čiju se funkcionalnost vjeruje nego su to najčešće
nespretno ugrađene spolije u građevine <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u
unutrašnjost kojih posjetitelji nikad nisu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>niti mislili ući ili ako bi nekim slučajem to
i učinili<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>,učinili bi to s krajnjom
nelagodom( zanimljivo kako većinu od tih graditelja tih neobičnih tvorevina to gotovo
i ne čudi ili se samo prave da ih ne čudi?).<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Vratimo li se na početak 20.stoljeća i pročitamo li u tom
smislu izjavu velikog francuskog slikara Henrija Matissea ( Essers,2007:34 )
kojeg su tada doista i smatrali vođom avangardne umjetnosti :</div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="font-size: 11.0pt;">„Moji su modeli ljudski likovi, a ne samo statisti u interijeru. Oni su
glavna tema mojeg rada. Njihov oblik možda nije savršen, ali su zato uvijek
izražajni. Emocionalno zanimanje koje u meni bude ne mora se posebno vidjeti u
prikazivanju njihovih tijela-ono se često može vidjeti u crtama ili osobitim
vrijednostima raspoređenim po cijelom platnu ili stranici, što omogućuje
svojevrstan orkestralni ili arhitektonski nastavak teme.“</span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0Ps3hK9K78dDZ0_1GzHlGQ_g_JRpMLzGOrg_0wJdNsMJItn_sH8D-2RPnLIQLMjgXYrnNlYoRJpu8S-H7rS1eOkCadI6f3FShup2RhRLb8zTuLcQlU3T2b6n0UJ4Bl1uk2WNYAY72S7_b/s1600/matisseova+obitelj.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="375" data-original-width="500" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0Ps3hK9K78dDZ0_1GzHlGQ_g_JRpMLzGOrg_0wJdNsMJItn_sH8D-2RPnLIQLMjgXYrnNlYoRJpu8S-H7rS1eOkCadI6f3FShup2RhRLb8zTuLcQlU3T2b6n0UJ4Bl1uk2WNYAY72S7_b/s320/matisseova+obitelj.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">H.Matisse:<b><i>Slikareva obitelj</i></b> ,1911.god.</td><td class="tr-caption"><br /></td><td class="tr-caption"><br /></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
jasno nam je da ta njegova težnja <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">skladu </b>nije bila<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"> </b>tek pitanje
rješavanja formalnog likovnog problema unutar slikarske kompozicije, nego nešto
puno dublje. Naime, „orkestralnost“ ili „arhitektoničnost“ kao emanaciju moguće
Cjelovitosti tada su osim Matissea tražili i mnogi drugi (Piet Mondrian primjerice)
Dakako, iako je svaka vrsta ireverzibilnosti nemoguća pa i nepoželjna(nitko
naravno ne želi regresivna stanja)neuvjerljivost poststrukturalizma koji
podsjeća na nekog od Transformersa bez kontrole,<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a> pokazuje
indiferentnost prema ljudskom biću pa je stoga <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>proglašavanje metafizičke cjelovitosti mrtvom sasvim
opravdano i logično. Živom ju je mogao održavati jedino subjekt(sjetimo se
–isti je mrtav!?)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
„Trenutačna stvarnost“ koja bi se mogla označiti „akcijom
radi akcije“, bez sumnje, potrebuje dubinsku plebiscitarnost živih i ipak neponovljivih
subjekata. Ovako, ona izgleda<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>poput
Paleta.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> Dječaka
samog na svijetu.</div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a><i style="mso-bidi-font-style: normal;"> Spolije </i>su dijelovi stariijh građevina koji
su kasnije kao materijal ugrađeni u nove građevine. Upravo se u većini
kršćanskih bazilika, srednjovjekovnih crkava kao i u mnogim profanim
građevinama mogu zateći ugrađeni ostaci antičkih zdanja(kameni blokovi, stupovi,
kapiteli, nadvratnici ,reljefi etc.) </div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
Transformers-stripovski i filmski likovi-izvanzemaljski roboti koji imaju
sposobnost samopreoblikovanja</div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
Pale-dječak iz fantastične<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>priče <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Pale sam na svijetu ,</i>Jensa Sigsgaarda </div>
<div class="MsoFootnoteText">
<br /></div>
<br />
<span style="font-size: large;">Popis korištenih izvora:</span><br />
<br />
1. Šuvaković,M.(2005)<i>Pojmovnik suvremene umjetnosti ,</i>Zagreb:Horetzky<br />
2. Bourriaud,N.(2013)<i>Relacijska estetika/Postprodukcija:Kultura kao scenarij:kako umjetnost </i><br />
<i> reprogramira suvremeni svijet, </i>Zagreb:Biblioteka Refleksije<br />
<br />
<div class="MsoFootnoteText">
</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-80896052785619928862018-08-01T04:50:00.001-07:002018-08-02T02:19:22.231-07:00Recikliranje međuprostora <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8DRCysQbAO0SXJFiVK6Fbe_5ocAiEJTHkVa6W0anGdN0ZgJ65kF4zrHe7hE0BQFNyasBVMlLlfLOF0QXN8DOz9ZxLqmHrM4OlBR27c9NiNYt0NqNXcWKPvWmfNE0jojGMwAzN757TJTtU/s1600/642px-B_Facundus_168.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="642" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8DRCysQbAO0SXJFiVK6Fbe_5ocAiEJTHkVa6W0anGdN0ZgJ65kF4zrHe7hE0BQFNyasBVMlLlfLOF0QXN8DOz9ZxLqmHrM4OlBR27c9NiNYt0NqNXcWKPvWmfNE0jojGMwAzN757TJTtU/s320/642px-B_Facundus_168.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Prikaz scene iz Knjige Otkrivenja u romaničkom stilu ,11.st.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Osvajanje nekog
planinskog vrha zahtijeva veliku pripremu. Iskusnim alpinistima je dakako
poznato kako je čitav proces jednako važan, od same odluke , skupljanja ekipe i
potrebnih materijalnih sredstava da bi ekspedicija uopće mogla započeti,od uspona ,spuštanja pa sve do povratka vlastitim domovima. Cijeli taj proces
neutralni promatrači uglavnom će percipirati kao tegobu uspinjanja, no zapravo
je sama „akcija“ uspinjanja najvažniji dio cijelog pothvata(nešto poput
akcijskog slikarstva) ,a sam dolazak na vrh bio bi tek „rezultat te akcije“
koji je naravno i najvidljiviji. No, za razliku od nekog akcijskog slikara alpinisti
su suočeni i sa obrnutim procesom, tj. spuštanjem. Akcija je to koja zahtijeva
jednak ako ne čak i veći uloženi napor od samog uspinjanja pa bi u tom slučaju
mogli govoriti o „dvostrukoj“ akciji. Ipak, ono što je vrlo često nevidljivo(a
najvažnije je) unutarnja je borba svakog pojedinog člana ekspedicije koju svaki
u sebi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>proživljava i s kojom se bori ,(subjekt
s prtljagom ispunjenom ekstenzijama vlastite mu subjektivnosti) a ne sama
činjenica kako će se na vrhu zavijoriti zastava zemlje iz koje ekspedicija
dolazi. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Sad zamislimo
hipotetsku situaciju u kojoj bi paralelno s „klasičnim“ alpinistima supostojali
i „alpinisti“ koji bi do samog planinskog vrha u pravilu dolazili helikopterima(gdje
je to moguće), zabijali svoju zastavu u vrh te se jednako tako i vraćali
natrag. Ushit koji bi ih obuzeo našavši se na vrhu planine zasigurno ne bi
izostao, premda bi taj ushit bio drugačiji, odsječen od temelja , iskustvena
krhotina. Zvuči smiješno, ali ne i neizvedivo. Uostalom, svjedoci smo mnoštva<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pragmatičnih modela <i style="mso-bidi-font-style: normal;">socius</i> –oportunizama, fluentnosti preporučenih načina mišljenja,
znanja „iz sredine“ koje bi vrlo lako mogli usporediti s ovim potonjim
alpinistima. Dakako, svijet umjetnosti po tom pitanju nije iznimka.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Objašnjavajući
nit vodilju Felixa Guattarija(kada isti tumači pojam <i style="mso-bidi-font-style: normal;">subjektivnosti</i>) ,Nicolas Bourriaud (2013:107) ističe kako „fetišizam
mora biti iskorijenjen kako bi se umjetnost shvatila kao način mišljenja i ' invencija
mogućnosti življenja' „<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Postromanika.doc#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></span></a>
ponavljajući po ne znam koji put sad već staru post-konceptualnu mantru kako
umjetnički predmet nije taj koji emanira „sakralnost“ kojoj bi se netko klanjao,
nego su to relacijski odnosi u prostoru zvanom<i style="mso-bidi-font-style: normal;">: svijet umjetnosti – svakodnevica</i> unutar kojeg se otvara mogućnost
za stvoriti sve moguće epistemološke kombinacije .Ipak, Bourriaudov pristup nesvjesni
je <i style="mso-bidi-font-style: normal;">fetiš u razvoju</i>,<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> </i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tumač monolitnog društvenog zdanja sazidanog „opekama
subjektivnosti“ jer u stvari istinskog susreta između različitih pojedinaca ne
može biti bez samoponiranja u vlastite dubine.(koliko se može primijetiti,
zahtjev je to koji teoretičari ne postavljaju pred pojedinca; oslanjajući se
pritom tek na impresije istog!?) <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Problem,
dakle, leži u činjenici da između takva „dva slična zdanja“ redovito dominira poveća
praznina i slaba međusobna povezanost o kojoj „stanovnici zdanja“ ne mogu(a ponekad
i ne vole) previše razmišljati (primjer koji se navodi usporediv je s romaničkim donjonima).Ili budimo realni, stvarni susret između dviju
osoba je puno rjeđi(napomena: standardizirani obrasci međuljudskih odnosa u
prepoznatljivim situacijama nisu „susret“ u pravom smislu te riječi, tj. susret
nije nešto do čega se dolazi automatizmom) nego se to misli. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>A na tragu iste analogije promotrimo li
podrobnije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>neko od slikarskih djela
navedene epohe, zapažamo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nedostatak<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pejzažnog prikaza, odnosno eksterijera(pozadina
je plošna, s eventualno naslikanim „kultiviranim“ geometrijskim plohama- naravno, u
vertikalnoj perspektivi). Prije tisuću godina priroda je za čovjeka bila nešto
mračno, nepoznato i neprijateljsko(običan odlazak u šumu pretpostavljao je
opasnost od<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>demona ,čudovišta i drugih
zlih sila) pa tako ta i takva praznina i nije bila nešto o čemu se promišljalo
kao nečemu uzvišenom i vrijednom. Taj je međuprostor jednostavno bio tu. U
zapadnjačkom slikarstvu tek će se pojavom sv. Franje Asiškog na povijesnoj
sceni naznačiti bitno drugačiji diskurs u tretiranju prirode ,odnosno flore i
faune u svojoj cjelovitosti čime će nadolazeća era naturalističkog (gotičkog)
načina prikaza prirodnog obilja biti krajnja suprotnost onoj prethodnoj,
romaničkoj. Dakako, treba se prisjetiti kako <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>proglašavanje nečega nevažnim pa čak i
iritantnim nije mimoišlo niti naše vrijeme ; sjetimo li se donedavnog stava
bio-znanosti o „DNK smeću“ (dio genoma koji ne sadrži gene) odnosno
„nefunkcionalnosti“ istog da bi se <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>priča
u potpunosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>obrnula(izraz „smeće“
gotovo se preko noći kasnije odbacio) jer se otkrilo da je to „smeće“,taj čudni
„masa-prostor“ itekako važan u razvoju mnogih procesa unutar organskog ustroja
neke jedinke. Tu bismo fazu priznanja „smeća“ od strane bio-znanosti prigodno mogli
označiti <i style="mso-bidi-font-style: normal;">post-gotičkom</i> što bi analogno
tome dalo za naslutiti kako će sljedeća faza(ne zna se kad!?) biti <i style="mso-bidi-font-style: normal;">post-renesansnom</i>(kada će se prostor oko
genoma tretirati ne kao zrakopraznost,(Bačić,2016:117-118) nego kao strukturu
geometrijskih volumena upisanih u „bio-kvintesenciju“)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Naravno, treba biti svjestan da ništa od
predstavljenog ne pojašnjava stvarnost samu, to je samo „ponuda“u moru drugih,
ali bi konačno mogli napraviti i taj toliko željeni korak dalje u odnosu na čitavo
stoljeće staru Duchampovu definiciju stvaranja odnosno kreativnosti i gledati
na čitavu epistemologiju kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">ready-made</i>
predmet, kao <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nešto što se također može, i
treba uklopiti u novi scenarij, kao „lik[ s <i style="mso-bidi-font-style: normal;">LHOOQvskim</i>
brkovima] u [13,7 milijardi godina staroj] pripovjetci. “ (Bourriaud,154)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Postromanika.doc#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></span></a>
Autor se u tekstu koristi Nietzscheovom sintagmom</div>
</div>
</div>
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgc3wrdqeBGdLhLTA8VcE-YUyjBT-IiY-_vimNADW5yWdk6RwhWGjJaP9jZq_WwSfXHsKMMQYOJLqPLWaDsPCCza7K1RTutQ3eUX4whIgKr7BSLoznnz5vEzVq7SruagRV2LIOb9aeB3erQ/s1600/limbourg3.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="910" data-original-width="590" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgc3wrdqeBGdLhLTA8VcE-YUyjBT-IiY-_vimNADW5yWdk6RwhWGjJaP9jZq_WwSfXHsKMMQYOJLqPLWaDsPCCza7K1RTutQ3eUX4whIgKr7BSLoznnz5vEzVq7SruagRV2LIOb9aeB3erQ/s320/limbourg3.jpg" width="207" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Gotički idealni prostor ,15.st.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<span style="font-size: large;">Popis korištenih izvora:</span><br />
<br />
1. Bourriaud,N.(2013)<i>Relacijska estetika/Postprodukcija:Kultura kao scenarij:kako umjetnost </i><br />
<i> reprogramira suvremeni svijet, </i>Zagreb:Biblioteka Refleksije<br />
<br />
2.Bačić,M.(2016) <i>Prostor interpretacije.od umjetničkog djela bez umjetnika do umjetnika bez </i><br />
<i> umjetničkog djela ,</i>Zagreb.Matica hrvatskazlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-58656179723135708072018-05-02T14:29:00.000-07:002018-05-25T01:45:41.849-07:00Pravo na etos<!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> <w:UseFELayout/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--> <br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Šeću se tako mladić i djevojka jedne ljetne večeri pješčanom plažom uz more, kad li ih odjednom zaskočiše razbojnici. Vođa skupine otrgnu mladića od djevojke<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>naredivši mu da ostane na mjestu. Zatim nacrta oko mladića kružnicu na pijesku pa mu reče:“Mi ćemo sada silovati tvoju djevojku, a ti, budeš li izašao iz tog kruga i bilo što pokušao-ubit ćemo te!</i></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Nakon što je zlostavljanje djevojke prestalo, vođa se okrenu prema mladiću i na svoje veliko <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>iznenađenje opazi da se <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mladić smješka. Vidljivo zbunjen, razbojnik će mladiću:“Budalo jedna, mi smo ti maloprije silovali djevojku, a ti se cerekaš!? Mladić mu suzdržavajući se da ne prasne u smijeh odvrati:“Pa dok ste vi silovali moju djevojku, ja sam cijelo to vrijeme jednom nogom prelazio preko crte.</i>“</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Premda će mnogi to teško priznati, no u ovoj se kratkoj priči na neki <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>način <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ocrtava većina suvremenih umjetničkih koncepata koji prema (visokoparnim) tvrdnjama samih umjetnika i teoretičara preuzimaju ulogu <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">otpora</b> u okviru globalnog „društva spektakla.“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>No, otpor o kojemu je riječ, kako se pokazuje, ipak je puno sličniji prskalici u novogodišnjoj noći negoli „eksploziji“ koja bi srušila <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„zatvor“ natrpan većinskim <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„zamrznutim promatračima privida stalnih promjena.“ <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a> Opisujući tipične Zapadnjake[ koji realno gledajući ostvaruju više od polovice udjela u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>konzumiraju strategija suvremene umjetnosti na globalnoj razini.] kao one koji „poput sablasti traže od drugoga (potaknuti bolnom nostalgijom) energiju, izvor s kojeg bi se napili, no međutim nailaze na ustrašeno biće poput sebe koje ljubomorno čuva ono što smatra 'težinom postojanja', “francuski pisac Michel Houellebecq u stvari dijagnosticira dominirajući sindrom „osjećaja bića u raspadu“ <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> Može li tada to raspršeno biće čiji se dualizam duha i tijela uslijed silnih društvenih mijena pretvorio tek u „nešto što bi moglo biti korisno“ biti u pravom smislu prijemčivo za strategiju relacijskih odnosa kakvu današnja umjetnost pokušava s njim uspostaviti? Usporedbe radi , djelatnici u obrazovnim sustavima(bilo gdje na svijetu), na svim razinama-od predškolske do sveučilišne-znaju: da su primjereni <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ishodi kao i metode</b> učenja neophodni, a sve kako bi se što efikasnije došlo<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>do (u konkretnoj razvojnoj fazi)<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>očekivanih kognitivnih pomaka. Čini se kako su<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u suvremenim novouspostavljenim „<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">prostorima zajedništva“ </b><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ishodi učenja postali neobvezujuće varijable , dok se pritom „ životne škole“ sve više svode na „ životne tečaje“ s imanentnom im površnim obradama „gradiva“ te olako donesenim zaključcima: <span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: x-small;"><span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: 11.0pt;"><!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> <w:UseFELayout/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--></span></span></span><br />
<span style="font-size: xx-small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: xx-small;"><span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: 11.0pt;"><span style="font-size: 11.0pt;"><!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> <w:UseFELayout/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--><span style="font-size: 11.0pt;">Čini se daje danas povijest krenula drugim smjerom: nakon bavljenja odnosima između čovjeka i božanstva, zatim onim između čovjeka i objekata , sada se umjetnička praksa usredotočuje na sferu međuljudskih odnosa[...]Umjetnik tako sve otvorenije u središte svog zanimanja stavlja odnose koje njegov rad uspostavlja s publikom ili pak invencije modela društvenosti[...] Danas tako skupovi , sastanci ,okupljanja, različiti oblici suradnje, igre , proslave , mjesta susreta , jednom riječju svi načini susreta i osmišljavanja odnosa predstavljaju estetske objekte koje možemo proučavati kao takve, dok se slika i skulptura smatraju tek kao pojedinačni slučajevi stvaranja formi , što za cilj ima nešto drugo osim pukog uživanja</span></span></span></span></span><span style="font-size: xx-small;"><span style="font-family: inherit;"><span style="font-size: 11.0pt;">.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn4" name="_ftnref4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 11.0pt;">[4]</span></span></span></span></a></span></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-indent: 9.0pt; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Autor gore navedenog <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>teksta Nicolas Bourriaud najjednostavnije rečeno „preskače“ gradivo previđajući kontinuitet ljudske svijesti, odnosno njezin evolucijski karakter. Na taj nas zaključak između ostalog navodi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i napumpana <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>atmosfera „neupitne nadiđenosti“ klasičnih umjetničkih djela uz autokratsku vladavinu ideološki konstruiranog sintaktičnog konteksta. Pritom dakako nije sporno mišljenje kako „umjetničko djelovanje nije nepromjenjiva danost“, no bez redovitog pročišćavanja pojedinaca arhetipskom(svima zajedničkom) slikom, isti ostaje bez neophodne mjere , a time<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">prava na etos</b>. U tom bi smislu kao jedan od <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>izvrsnih primjera <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">mjere </b>bilo djelo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Johannesa <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Vermeera van Delfta <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>(jedina poznata<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slika sakralne tematike u njegovu opusu) „Krist u kući Marije i Marte“ naslikane oko 1654-1655.godine. U prikazu navedene novozavjetne scene iz Evanđelja evanđelist Luka opisuje kako je Krist krenuo na tržnicu na kojoj se susreo s ženom po imenu Marta koja ga je pozvala na objed. I dok je ona bila zaokupljena u kuhinji ,njezina sestra Marija je sjela i pozorno slušala Krista. Marta kori svoju sestru žaleći se Kristu kako joj ova ne pomaže u kuhinji, na što joj Krist odgovara:“Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari ; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.“ <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn5" name="_ftnref5" style="mso-footnote-id: ftn5;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[5]</span></span></span></span></a> Taj je odlomak bio iznimno popularan u flamanskoj umjetnosti u 16.st. ; tadašnji novovjekovni humanisti su njime naglašavali kontrast između <i style="mso-bidi-font-style: normal;">vita activa</i> <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i <i style="mso-bidi-font-style: normal;">vita contemplativa</i> ,odnosno pogled na dvije dimenzije ljudskog<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bića: na onu koja utjelovljuje aktivno djelovanje ,dosljednost te onu koja utjelovljuje slušatelja onog unutarnjeg glasa (intuicije) u sebi. Dalo bi se tako zaključiti kako obrazac <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Marta</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">bez</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Marije</i> ljudsko biće ubrzo pretvara u akcionizam, običnu grozničavu potrebu za vlastitim dokazivanjem, dok ga obrazac <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Marija bez Marte</i> pretvara u počivanje u nedjelovanje, lažnu ugodu, odnosno u neku vrstu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>narcisoidne duhovnosti.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn6" name="_ftnref6" style="mso-footnote-id: ftn6;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[6]</span></span></span></span></a> Iz ovog jasno proizlazi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kako bi poželjni arhetipski ishod bilo neraskidivo <i style="mso-bidi-font-style: normal;">zajedništvo</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Marte i Marije</i> s ogromnom vlastitom potencijalnošću interakcijske ekstenzije(arhetipski ritam izmjenjivanja kao izraz univerzalne dvojnosti nalazimo naravno <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i kod drugih religija i učenja; primjerice Yin-Yang kao najeksponiraniji simbol ). Vermeer se dakako koristi za to vrijeme uobičajenim baroknim načinom komponiranja; pomičući Krista iz optičkog centra samog kadra slike u desnu stranu čija se dijagonalna os suprotstavlja drugim kompozicijskim osima (kroz likove Marte i Marije) u sredini te na lijevoj strani slike. Dinamičnost <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>same kompozicije dodatno se povećava širokim potezima kistom te dvostrukim kontrastom boja: toplo- hladnim (intenzivna jarko crvena Marijina bluza nasuprot tamnoplavoj<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Kristovoj halji) ;svjetlo-tamnim(bjelina stolnjaka u odnosu na zasjenjeni dio , kako Kristove<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tako i Marijine plave halje).<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn7" name="_ftnref7" style="mso-footnote-id: ftn7;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[7]<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGerR2Db74iWfxozbI00mYMqxVG4K-FsQnceowXT21LFhNCcts2rV6H-bitQbpHklvihaspEdfgCwSu9Q00DvVh08Q7mRRoeHf7PAO9eqpEL11ggqrbV0ePyIAcWGlbbhHAKKfdYgmGUL3/s1600/Johannes_%2528Jan%2529_Vermeer_-_Christ_in_the_House_of_Martha_and_Mary_-_Google_Art_Project.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1384" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGerR2Db74iWfxozbI00mYMqxVG4K-FsQnceowXT21LFhNCcts2rV6H-bitQbpHklvihaspEdfgCwSu9Q00DvVh08Q7mRRoeHf7PAO9eqpEL11ggqrbV0ePyIAcWGlbbhHAKKfdYgmGUL3/s320/Johannes_%2528Jan%2529_Vermeer_-_Christ_in_the_House_of_Martha_and_Mary_-_Google_Art_Project.jpg" width="276" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">J.Vermeer van Delft:Krist u kući Marte i Marije,1654-1655</td><td class="tr-caption"><br /></td></tr>
</tbody></table>
</span></span></span></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Naravno, uobičajena analiza jedne klasične (u ovom slučaju barokne) <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slike neizostavno uključuje i narativ koji je u modernističkom diskursu očekivano nepoželjan, premda je „sustav“ koji ga je prije nešto više od sto pedeset godina anatemizirao , odavno nefunkcionalan postavši nekom vrstom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">armanovske </i>akumulacije intelektualnih tekstura , „starog zakona.“</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Stoga i ne čudi današnji prevladavajući diskurs po kojem se djela tradicionalne umjetnosti ne mogu strukturalno „produživati“ izvan uobičajene <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kunsthistoričarske </i>epistemologije. Ostajući privezana za nametnutu joj funkciju –bivanjem predmetom<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„pukog estetskog uživanja“ (što je samo jedna njena vrlina) ona otvara prostor djelima koja kao da ljudska temeljna pitanja vraćaju na početne postavke.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
O čemu je zapravo riječ?</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Naime, u kontekstu umjetnosti koja danas izaziva svjetsku pozornost, sfera međuljudskih odnosa od koje relacijska estetika polazi uistinu otvara nove mogućnosti i nova polja djelovanja naglašavajući usput nove modele društvenih odnosa. No, problemi s novim modelima društvenih odnosa javljaju <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>se u nedostatku vremena koje je potrebno za rast etosa kao svojevrsnog zajedničkog nazivnika svih onih koji participiraju unutar pretpostavljenih društvenih odnosa. A da bi se etos uopće mogao razviti svi sudionici sobom nužno moraju donijeti „miraz“kao početni kapital želi li se izbjeći opasnost da se čitava ideja o relacijskoj sferi jednostavno ne pretvori u „plinoviti ready-made“.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Evo i primjera: kada „Phillipe Pareno poziva ljude da se 1.svibnja svojim omiljenim hobijem bave na tvorničkoj traci“ ; “ili Jes Brinch i Henrik Plenge Jacobsen postavljaju na jedan od glavnih kopenhaških trgova prevrnuti autobus koji bi imitiranjem tog čina mogao potaknuti prave nerede u gradu“, nisu li ta umjetnička djelovanja slična <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>mladićevoj „akciji“ (iz priče) koji je nogom prelazio crtu kruga dok su mu u isto vrijeme razbojnici silovali djevojku ? Takve umjetničke(relacijske) akcije bez sumnje posjeduju notu subverzivnosti, no koliko su to uistinu pozivi ciljanoj skupini na poniranje u unutarnjost vlastitog bića?<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn8" name="_ftnref8" style="mso-footnote-id: ftn8;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[8]</span></span></span></span></a> I na koncu, je li time izrabljivački sustav postao išta vidljiviji ? Možda je R. Rauschenberg svojedobno i mogao obrisati de Kooningov crtež ,no u ovom slučaju nema te gumice koja bi izbrisala „crteže gledateljeve iskustvenosti i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kulturološke uvjetovanosti“. Baš naprotiv! Relacijski bi se odnosi <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>žele li ispunjavati svoju misiju trebali na(d )staviti na zatečeni palimpsest, ostavljajući mogućnost proziranja najdonjih (arhetipskih) slojeva. Korekcija kao vrsta transgresije je nužna, i štoviše, bavljenje međuljudskim odnosima gotovo da je jedina opcija, no ono je trenutno u svojoj „poganskoj“ fazi ,odnosno u fazi „ideološke tabule rase“ gdje u ulozi „visoko tehnologiziranog neandertalca“ ispušta neartikulirane krike prema drugima, gazeći po davno „dogovorenom jeziku“ kojeg ili ne vidi ili ne želi vidjeti.<span style="mso-spacerun: yes;"> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQT7UaitbPKwpojWmka3F2Yg001DqfWh5pWVWCCynPsonmJiVFF8bXJCwuYNNbLYfI1eD_R-89HWWhULsAO6FS4oIXCk3yoJnkfakbneAPJDlf4qKvQLS-NWl84HvLcxMPXaxeF7RZflM2/s1600/bus.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="369" data-original-width="500" height="236" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQT7UaitbPKwpojWmka3F2Yg001DqfWh5pWVWCCynPsonmJiVFF8bXJCwuYNNbLYfI1eD_R-89HWWhULsAO6FS4oIXCk3yoJnkfakbneAPJDlf4qKvQLS-NWl84HvLcxMPXaxeF7RZflM2/s320/bus.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Brinch&Jacobsen:Smrskani parking,1994.</td></tr>
</tbody></table>
</span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[<span style="font-size: x-small;">1]</span></span></span></span></span></a><span style="font-size: x-small;"> Usp. Bourriaud, Nicolas . Relacijska estetika-Postprodukcija: Kultura kao scenarij: kako umjetnost reprogramira suvremeni svijet.Zagreb : Biblioteka Refleksije 2013. str.38</span></div>
<span style="font-size: x-small;"> </span></div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[2]</span></span></span></a> <span style="background: white none repeat scroll 0% 0%;">Houellebecq, Michel .Lanzarote i drugi tekstovi.Zagreb:Litteris,2007.str.146.</span></span></div>
</div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn3">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[3]</span></span></span></a> Isto.</span></div>
</div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn4">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref4" name="_ftn4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[4]</span></span></span></a> Bourriaud, Nicolas. Op. cit, str. 35</span></div>
</div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn5">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref5" name="_ftn5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[5]</span></span></span></a> Usp.Schneider, Norbert. Vermeer :prikrivene emocije:Taschen,2007. str.21</span></div>
</div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn6">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref6" name="_ftn6" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[6]</span></span></span></a> Usp.Jarosch, Linda ; Grün , Anselm.Živi što jesi:Biblijski ženski likovi kao arhetipi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.,2006. str.103</span></div>
</div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn7">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref7" name="_ftn7" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[7]</span></span></span></a> Schneider, Norbert.Op.cit, str.22.</span></div>
</div>
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div id="ftn8" style="mso-element: footnote;">
<span style="font-size: x-small;"> </span><br />
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref8" name="_ftn8" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[8]</span></span></span></a> Bourriaud, Nicolas. Op. cit, str. 12</span></div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-2023967682421307932018-04-02T14:23:00.001-07:002018-04-03T02:12:42.746-07:00Kumir iliti umjetnička namjera<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Boja</b> je svjetlost. <span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Složenija objašnjenja boju<b> </b>tumače</span>
kao osjećaj što ga u oku<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stvara raspon
elektromagnetskih valova, različitih valnih duljina (ljubičasta boja tako npr.
najmanje „dobacuje“,dok crvena najdalje). Fenomen je to koji je oduvijek pripadao
svima, ali su ulogu čuvara tog „Svetog Spektra“ vremenom jednostavno preuzeli “likovnjaci“;
jer čim se započne<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>razgovor o likovnosti,
najčešća asocijacija koja nam pada na pamet je - boja ili jednostavno nešto
obojeno. Ipak, prije ozbiljnijeg ulaska u svijet likovne umjetnosti (osobito
slikarstva) ,boju je kao pojam, kao svojevrsni početak osvajanja vizualnog
prostora ,itekako <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>korisno upoznati
upravo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kroz uobičajeno “leksikonsko
predstavljanje“: </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: x-small;">Osjet boje obično ne nastaje samo od zračenja jedne
frekvencije (tj. od monokromatične svjetlosti), nego redovito od smjesa
zračenja užih ili širih područja spektra. Prirodna bijela svjetlost (Sunčeva)
polikromatična je, tj. sastavljena je od kontinuiranog niza boja (zračenja između
380 i 760 nm), koje se (s pomoću prizme) mogu rastaviti na boje komponente
(Sunčev spektar).Boja nekog tijela može potjecati od svjetlosti koju ono samo
emitira (zbog povišene temperature, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>elektronske
pobude), ili pak od svjetlosti koju odbija (reflektira) odnosno propušta. U
ovome drugom slučaju tijelo uvijek upija (apsorbira) dio primljene svjetlosti,
pa boja tijela koje ne zrači vlastitu svjetlost ovisi o apsorpcijskim
svojstvima njegove površine. Bijela je ona površina koja u jednakoj mjeri
odbija (reflektira) sva valna područja bijele (na primjer Sunčeve) svjetlosti.
Crna površina potpuno upija takvu svjetlost, a siva djelomično, ali u jednakoj
mjeri odbija sva područja bijele svjetlosti. Bijelo, crno i sivo nisu prave
(kromatske) boje, već takozvane akromatske boje, jer nemaju svoje svojstveno
valno područje, već ovise o stupnju osvijetljenosti, odnosno sposobnosti
površine da jače ili slabije upija sva valna područja bijele svjetlosti. Tijelo
će biti obojeno nekom pravom (kromatskom) bojom ako pokazuje selektivnu
apsorpciju, to jest ako mu površina apsorbira bijelu svjetlost samo na
određenome valnom području; tada će boja koju ta površina ima (to jest
reflektira) biti komplementarna apsorbiranoj boji. Tijelo će na primjer imati
crvenu boju ako, obasjano bijelim svjetlom, najjače apsorbira modro-zeleni dio
spektra, a najjače reflektira zračenje koje odgovara crvenomu dijelu spektra</span><span style="font-size: x-small;">.</span><span class="MsoFootnoteReference" style="font-size: 11pt;"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 11.0pt;"><a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/(A)kromatska.doc#_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title="">[1]</a> </span></span><a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/(A)kromatska.doc#_ftn1" title=""><!--[endif]--></a></span></span><span style="font-size: 11pt;"><o:p></o:p></span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://2.bp.blogspot.com/-wnNmRBbaLjo/WsKeudZ-swI/AAAAAAAAEzc/KaiYUY3AfEQE8pmr1rOC_nbCgoWM-PcewCLcBGAs/s1600/krug-boja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="371" data-original-width="377" height="314" src="https://2.bp.blogspot.com/-wnNmRBbaLjo/WsKeudZ-swI/AAAAAAAAEzc/KaiYUY3AfEQE8pmr1rOC_nbCgoWM-PcewCLcBGAs/s320/krug-boja.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Ostwaldov krug boja</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 11.0pt;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 11.0pt;"><br /></span></span></span></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 27.0pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Šarolikost
Sunčeva spektra boja na slikama suvremenog njemačkog umjetnika Anselma Kiefera
nećemo pronaći. On je još krajem sedamdesetih ali još i više početkom
osamdesetih godina prošlog stoljeća započeo<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>slikati(ako je to uopće prikladni termin s obzirom kako i što je svojim <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>primordijalnim “rukopisom“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nanosio na platno : lak ,akril, uljenu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>boju, zemlju, pijesak, slamu, iverke drva ,metalne
predmete etc.,etc.) slike ogromnih formata, teških <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zemljanih boja koje bi se najkraće mogle
opisati kao -djela korote. Stoga, prikazi <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>spaljene zemlje, crnih pejzaža ili interijera
nipošto nisu slučajno prikazani na ogromnim <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>formatima ; štoviše, umjetnik primjenjuje provjerenu
strategiju-uvećati nešto što je toliko eksponirano da je postalo gotovo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nevidljivo; i to<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>do gigantskih razmjera ne bi li <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>se probudila i pobudila otupjela osjetila
suvremenih receptora .Pobuda osjetila dodatno je pojačana kako vizualnošću <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>skrutnute „memorijske magme“ tako i ( na
većini slika) linearnom perspektivom- matematički točnim ali mračnim prostorima,
konvergencijom „banalnosti zla.“(H.Arendt) Očekivano, za samog je Kiefera „probavljanje“
vlastite ( i novije njemačke) povijesti bio i ostao mučan proces od kojeg nije
odustao do današnjih dana.</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGuAc2sJCzXBZxOm7WBHnb0PHoWfjx7LT4yc98vSdzLj6lKT9nMeYI-xyP-JJw6YWK4iXaCeeBLgLAgk5ihdiPjEEuooXzhnFeijzrLQ-4PBXnpXB9qYRNiw9FA0n7u8W64pOtk-d202Cz/s1600/CS03_0000_Kiefer_Margarethe_OH_GCR.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="571" data-original-width="800" height="228" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjGuAc2sJCzXBZxOm7WBHnb0PHoWfjx7LT4yc98vSdzLj6lKT9nMeYI-xyP-JJw6YWK4iXaCeeBLgLAgk5ihdiPjEEuooXzhnFeijzrLQ-4PBXnpXB9qYRNiw9FA0n7u8W64pOtk-d202Cz/s320/CS03_0000_Kiefer_Margarethe_OH_GCR.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;"><b><span style="font-size: x-small;">Anselm Kiefer: <i>Margerethe</i> , 1981.god.</span></b></td></tr>
</tbody></table>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFDmeYq5UED0wiurrjG7I77RdkQ9WHxLGb-G1i4_7iLuuAI0P7bgEutiV4s_DCLQTrERo5hycqdRu5rKm14__8u2KliLqdy9OIl676vKZWPWJpn-QnsYd68yyOlIffmoZm1jyrLLAISX7p/s1600/sulamith.jpeg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="616" data-original-width="800" height="246" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFDmeYq5UED0wiurrjG7I77RdkQ9WHxLGb-G1i4_7iLuuAI0P7bgEutiV4s_DCLQTrERo5hycqdRu5rKm14__8u2KliLqdy9OIl676vKZWPWJpn-QnsYd68yyOlIffmoZm1jyrLLAISX7p/s320/sulamith.jpeg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;"><b><span style="font-size: x-small;">Anselm Kiefer: <i>Sulamith</i> , 1981.god.</span></b></td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Jednu od tih slika nazvao je <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Margarethe</i> ,dok druga nosi naziv <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Sulamith</i>. Inspiracija Celanovom pjesmom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Fuga smrti</i> <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je očigledna (ipak Kieferu ta moćna tamna pjesma
sama po sebi ne bi bila<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>dovoljna<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bez činjenice njegova vlastita rođenja i
odrastanja na<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pepelu Trećeg Reicha,
odnosno njegovog vlastitog post-ratnog iskustva).Tako površinom slikareve <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Margarethe </i>dominira žuta slama(aluzija
na zlatne uvojke kose „žene – arijevke“) koja pri dnu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slike postaje sivom (aluzija na Sulamith
,alegoriju žene semitskog porijekla; običaj posipanja pepelom po glavi u
judeo-kršćanskoj kulturi) Neutralna pepeljasta gusto nanesena uljna pasta sive
boje same pozadine na kojoj pluta crnom bojom ispisana riječ <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Margarethe</i>, slamnate trake s plamenim
jezicima na vrhovima istih, gura u prednji plan. Na slici naslovljenoj <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Sulamith</i> umjetnik se koristi linearnom
perspektivom u prikazu zasvođenog prostora mračne kripte u čijem dnu izgara vječni
plamen iščašene kolektivne plebiscitarnosti. Dojam spaljenosti, crne boje koja
se slijeva preko prikaza geometrijskog prostora kao simbola znanstvene
egzaktnosti istu čini neuvjerljivom i nedovoljnom. Ipak, pitanje<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>o tome što je to što doista emanira iz tog <i style="mso-bidi-font-style: normal;">tubitka</i> rođenog 1945.godine ,nije
beznačajno. Jer civilizaciji u kojoj „okluzija[unutarnjeg]oka“ nije dobrodošla,
lako zaprijete „demoni“ piktorijalizma . Jednostavnije rečeno , uživanje u „površinama“
lako sklizne u svijet izvornih dojmova vlastitih osjetila. Pridodaju li se tome
površna čitanja ili nemogućnost dužeg koncentriranja na <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>popratne narative koji vlastitom gustoćom nište
atribute „palimpsestnosti“, malo će tko iz tih(ali i bilo kojih drugih)
površina iščitavati temeljnu istinu kako nitko ne može mrziti kod drugoga ono
što već nije u njemu samome(koliko je i sam autor toga svjestan?) pa će tako
snažne entropijske sile svaki autorski aktivizam, prije ili kasnije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svesti na deklarativni humanizam. No, Anselm
Kiefer <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prema vlastitim riječima i
(umjetničkim) djelima<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>umjetnost vidi kao
vrela nade, vrela ispod pepela koja će donijeti život. Njegovu vjeru u
umjetnost donekle naslućujemo i kod suvremenog hrvatskog pjesnika i esejista
mlađe generacije, Marka Pogačara koji će<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>u svom eseju <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Celanova kosa</i> kao
spas označiti otpor koji rađa nadu. Mladi će pjesnik taj, s vanjskim svijetom
neusklađeni otpor potražiti u pojedincu, „tubitku“(M.Heidegger), čije „djelovanje“
on naziva <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">istinom fikcije </b>koja se
,da bi u svom otporu bila efikasna- mora usustaviti.<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/(A)kromatska.doc#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></span></a> To pretpostavljeno
mnoštvo istinâ fikcijâ čije usustavljenosti ne mogu biti dijelovima oni tubitci
koji su u svojem traumatičnom iskustvu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na
neki način okrnjeni <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>te oni u „tijelu“ slobodne
autoreferencijalnosti mogu postojati jedino kao „slobodni radikali“ čiju ulogu
ne spoznajemo u potpunosti pa onda niti ne znamo što bismo s njima (?) No, može
li otpora bez teleologije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>(i to one
metafizičke vrste!) uopće biti?</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Pretpostavimo
sada da su istine fikcijâ poput sunčevog spektra boja; „svjetlost“ koja
sadržava sve moguće<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>istine fikcijâ i
koja se: odbija-od ili upija-u različite površine .I nema li tada pravo na
bitak jedino ta svjetlost sama, kao jedinstvo iz koje emaniraju sve istine
fikcijâ kao i sve njihove usustavljene korelacije? Vodeći se istom analogijom, istina
fikcije bit će <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u suprotnosti s istinom
fikcije koja je na suprotnom obodu „kruga fikcija“, ili sukladna s onom istinom
do sebe. Onom bliskom. Ali, opet zanimljivo je kako su na tom krugu međusobno
nasuprotne (k tome još i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>najudaljenije)
fikcije(kao i boje) u stvari komplementarne. Nadopunjavajuće. A prisjetimo li se pak simultanog
kontrasta, jasno je kako gledajući jednu boju(istinu fikcije) gledamo i drugu, njen
komplementarni par(premda toga nismo svjesni osim u određenim uvjetima).</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Mogu li boje pružati
„otpor“ tako što će se odvojiti od svjetlosti i zatražiti autonomiju kako bi ostvarivale
korelaciju samo s nekim bojama ? Ne mogu. A pod uvjetom da se ispod pepela želi
pronaći žar nade, ne može to niti istina fikcije,pogotovo ona<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u kojoj umjetnost postaje kumirom iliti
umjetničkom namjerom.</div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/(A)kromatska.doc#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[1]</span></span><!--[endif]--></span></span></a>
Boja, 2018.URL:https://www.hr.wikipedia.org/wiki/Boja(2018-03-30)</span></div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/(A)kromatska.doc#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman";">[2]</span></span><!--[endif]--></span></span></a>
Usp. Pogačar , Marko. Atlas glasova : antieseji : V. B. Z. d. o.o.,2011.str.22-27.</span></div>
</div>
</div>
<br />zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com164tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-78819969905967643692018-03-16T01:13:00.000-07:002018-03-18T06:18:57.086-07:00Neugoda životnog kutka<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
U srijedu 17.siječnja Davor Rostuhar uspio je u nesvakidašnjem
naumu-doći pješice do samog Južnog pola čime je postao prvi Hrvat ali i tek
dvadeset i prva osoba na svijetu kojoj je to uspjelo. Više od tisuću kilometara na
izuzetno niskim temperaturama, okružen bjelinom te katkad za lijepa vremena i
plavetnilom neba, mladi je avanturist uronio u neizmjernost i snagu prirode.
Tih je četrdesetak dana vlastite „snježne i vjetrovite <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pustinje“bio točkica, antropološka neznatnost
u beskrajnoj bjelini.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
No, potreba odlaska u prirodu(i to ne samo u obližnje
izletište) nije novina suvremenih nomada ;ona je stoljećima<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>zaokupljala ljude čiju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čežnju za egzistencijalnim smislom nisu
utrnule niti sve skupljene ljudske spoznaje o sebi i o svijetu u kojem se živi<i style="mso-bidi-font-style: normal;">. Redovnik na obali</i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>iz 1808.godine ,slika<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Caspara D.Friedricha, ogledni je primjerak <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>osjećanja odcijepljenosti modernog čovjeka,
“usamljeno središte kruga u usamljenom krugu.“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a> Kasnije
će ta slika uvelike utjecati na mnoge iz slavne generacije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kasnih modernista ; od onih koji su pripadali
tzv. „slikarstvu obojenih polja“(Rothko, Newman) pa sve do slikara monokroma (Reinhardt,
Klein) kao onih koji <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>su došli do svoje
vlastite nulte točke ,točke napuštenosti. Na prvi pogled osjećanje napuštenosti
prozire se i u radu novogradiškog umjetnika Miroslava Pišonića. Ali samo na
prvi pogled! On, naime slaže instalaciju koju sačinjavaju, u monotonom
horizontalnom ritmu složene<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>fotografije;
snimljene iz privremenog radnog prostora(prostora u kojem je umjetnik boravio
prije dovršene obnove zgrade Gradskog muzeja u Novoj Gradiški) te kućne papuče
načinjene od maskirne tkanine (kakva se koristi u izradi vojnih
uniformi)podstavljene mekim materijalom. Fotografije pokazuju umjetnikovu
sklonost ka uravnoteženju dijametralno suprotnog- taktilnog(enformelistički
doživljenog zida) i zrakopraznog(neba u višebojnim varijantama)<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>No, u
ovoj instalacijskoj konstelaciji fotografije su u koherentnom odnosu prema
spomenutim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>papučama .Nova semantika
traži nova čitanja. Ako su nas ranije Pišonićeve fotografije<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i asocirale na pseudo pejzažno odnosno
apstraktno slikarstvo(ovisno o iskustvu receptora) one u ovoj instalaciji traže
sporiji pogled, zaustavljanje. Obuća [papuče] kojom je umjetnik “proširio“
fotografsku sliku znak je da čovjek u vlastitoj odgovornosti za svoja djela <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pripada sebi, da je sebi dovoljan pa je stoga <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>obuća i simbol trijeznosti .<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>Monotonija
postava nevidljivo je djelovanje onog što čovjeka okružuje, veza utilitarnog
predmeta i fotografske slike veza je uzroka i posljedice. Je li zid na
Pišonićevim fotografijama prepreka niskim strastima koje opsjedaju prostor
pojedinca? Ako jest, onda su papuče koje svojim materijalom asociraju na rat,
rat umjetnika sa samim sobom. Ponavljanje je slika svakodnevnog, a snimljeni
isječak neba beskrajna otvorenost. To osjećanje bezgranične otvorenosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prostor je<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Pišonićeva životnog ritma<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kojim
on ne teži ka lažnom svijetu ugodnog kutka ali jednako tako ni romantičarskom
osjećanju napuštenosti. Umjetnik je u ovom slučaju puno bliži Davoru Rostuharu,
postajući<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>točkom smisla u šutnji
životnog monokroma. </div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgt_bgSqS7MWYCj0Q50tcGsJM-g7ttycqHYPucF1q-0HWXQLoqL6Mze-5Dcx9ZIiDXqrVInMLhQ4AYcGKH2HW6l0Mh0GFFT0zEovDwXBLzQVuWWT8dFzyYrSwiy8uxjRzSBRenOVlR56gRg/s1600/IMG-93d1ddac9a45b69d62213828de461af7-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="720" data-original-width="1280" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgt_bgSqS7MWYCj0Q50tcGsJM-g7ttycqHYPucF1q-0HWXQLoqL6Mze-5Dcx9ZIiDXqrVInMLhQ4AYcGKH2HW6l0Mh0GFFT0zEovDwXBLzQVuWWT8dFzyYrSwiy8uxjRzSBRenOVlR56gRg/s320/IMG-93d1ddac9a45b69d62213828de461af7-V.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Likovni salon Vladimir Becić postav Pišonićeve izložbe <i>Život u oblacima</i> </td><td class="tr-caption"><br /></td><td class="tr-caption"><br /></td><td class="tr-caption"><br /></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>
Usp. Sedlmayr, Hans. Gubljenje središta. Split: Verbum,2001.Str. 147.</div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
Kozina,Zlatko.50 eura:Kontrapost ljudskosti,2016.URL:
http://50eura.blogspot.hr/2016/01/kontrapost-ljudskosti_13.html(2017-03-02)</div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
Usp. Chevalier, J ; Gheerbrant, A .Rječnik simbola.,Zagreb: Jesenski i
Turk,2007. Str.477.</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-71609463053366352422018-02-19T05:56:00.001-08:002018-02-22T00:44:02.580-08:00Odbojni komadić (pra)povijesnog svijeta<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
U svojoj knjizi “Preživjeti sliku“ Krešimir Purgar gotovo čitavo
jedno poglavlje posvećuje ljudskom izmetu, odnosno-govnu! O ljudskoj izlučevini
koja je tako blizu svakom čovjeku (doslovno!)Peter Sloterdijk će govoriti kao o
nečemu od čega se naša (posebice zapadnjačka) svijest odcijepila. Odcjepljenje
on vidi tek kao oblik dresure poretka rezultat čega je naučeno gnušanje prema
jednoj fiziološkoj nužnosti i pratećem joj “produktu“.Moderna ekološka svijest
nagnala nas je da o tom ljudskom otpatku ponovo promišljamo. <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Ipak, vratimo li se u neke druge povijesne i pretpovijesne
epohe uočavamo sasvim drugačiji pristup: „Izmetine se smatraju <i style="mso-bidi-font-style: normal;">spremnikom snage </i>,pa simboliziraju svetu
biološku moć koja postoji u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>čovjeku i koja
će se, bude li izbačena, nekako vratiti.“ <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>To bi
otprilike bio nekakav zajednički nazivnik u vjerovanjima mnogih plemenskih, ali
i razvijenijih drevnih kultura. Zanimljivo je kako mnoge predaje značenje zlata
povezuju s izmetom pa će tako Dogoni tvrditi:“ <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Jede se sunčeva svjetlost; izmetine su noć“,</i> što na neki način
uključuje i jedno od mnogobrojnih alkemijskih značenja zlata, a neki
radiestezisti čak smatraju da su titraji energija zlata i izmeta jednaki<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Osamdesetih se godina dvadesetog stoljeća na američkoj umjetničkoj
sceni <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pojavila <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uzrečica <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Anything
goes </i>(<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> Sve prolazi</i> ),a Ecova zamisao
o <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">otvorenom djelu</b> iz kasnih
pedesetih, tih je godina u New Yorku od strane receptora umjetnosti(od
ozbiljnih tumača do običnih promatrača) pokrenula raznorazne epidemije dovršavanja,
tj. interpretiranja umjetničkih djela kao nikad do tad. Sami umjetnici svojim
su djelima dodatno podgrijavali atmosferu otvorenosti te <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jasno dali do znanja kako žive u vremenu u
kojem<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>doista sve može biti umjetničko
djelo ako je se dakako sposobno staviti<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>u položaj stvaranja istog.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn4" name="_ftnref4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[4]</span></span></span></span></a> Ta je postmodernistička
situacija izravnavanja vrijednosti, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>odnosno raskola (nema pobjednika, nama
rješenja, nema progresa),<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn5" name="_ftnref5" style="mso-footnote-id: ftn5;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[5]</span></span></span></span></a> poput
svake druge povijesne situacije istodobno iznjedrila i sjajne ali i bofl
umjetnike; nešto poput noža kojim se može rezati kruh ali i istovremeno ubiti
čovjeka jer sjetimo li se Josepha Beuysa, umjetnika koji je od suvremenih
umjetnika zagovarao moralnu i intelektualnu odgovornost za <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">cjelinu povijesnog svijeta</b>,<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn6" name="_ftnref6" style="mso-footnote-id: ftn6;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[6]</span></span></span></span></a> jasno je
kako su njegova nastojanja ostala neshvaćena te sad kad je mrtav, arhiviran i
potpuno bezopasan postao je sjajan materijal za izgradnju monumentalne priče
oko njegovog lika i djela .A bilo je i onih koji su ga proglašavali stvarnom
bolešću[izmetom?, Z.K.] suvremenog društva<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>preporučujući Frankfurtsku školu kao lijek dijelu zabludjelog
intelektualističkog miljea koje je zbog Beuysove političke oholosti skrenulo s
puta<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pozitivističkog poimanja znanosti.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn7" name="_ftnref7" style="mso-footnote-id: ftn7;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[7]</span></span></span></span></a> </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Za to su vrijeme njegovi
“nasljedovatelji“<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>završili u nekoj
vrsti disjunktivnog dekonstruktivističkog<i style="mso-bidi-font-style: normal;">
labirinta bez Minotaura</i> dok je on sam postao <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prorokom čije su zamisli nakon njegove smrti završile
svoj put tek kao “poruka u boci“ na koju možda netko slučajno nabasa. Arhetipsko
pitanje <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Tezeja</i> i njegovog <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pokušaja rješavanja problema s vlastitim <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Minotaurom</i> kao da više nije važno;
pojava društvenih<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>hibrida( neka vrst aseptičnog
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Techno-</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Tezeja</i> s pomno izgrađenim <i style="mso-bidi-font-style: normal;">P.R</i>-om),te
nametnute teme (čak i na recentnim<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>velikim umjetničkim priredbama) na neki su način postali glavnom
pokretačkom snagom. U Hrvatskoj se nepredvidljivost i razmišljanje o svijesti
pomoću koje je jedino moguće osvojiti polje slobode kao i svijest jedinstva s
cijelim prirodom ponajviše očitovala u osobi Ivana Kožarića .On, je dakako u
svojim nastojanjima ostvarivanja vlastite slobode sam išao svojim putem, a ako
se u njegovom radu i može naslutiti poneki <i style="mso-bidi-font-style: normal;">beuysovski</i>
trag to svakako nije bio odraz svjesne umjetnikove namjere nego prije svojevrsni
sinkronicitet dvije snažne individue(igrom slučaja i Beuys i Kožarić su rođeni
1921.godine). I kao što se u afričkoj plemenskoj tradiciji smeće okružuje
posebnim obredima, jer se smatra da je prepuno snage prenesene s ljudi, moglo
bi se jednako tako reći kako su<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i
Kožarićeve hrpe <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ili pak čitav njegov atelje
(danas u MSU) “osmoza između običnog i svetog, kaotičnog i uređenog životnog i
umjetničkog,“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn8" name="_ftnref8" style="mso-footnote-id: ftn8;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[8]<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgckF-KSgLq74HSPT3SzfDTKKuWZidHmeY3WhgYrU_H-AiKgboCiRRE_KEiZpzAUniCSYX-1_tCHlXVrsY5TXqcQDxvAN7Qd_hd_xX1LcZ6tFZvApm0n0shO0CGhem-G1HkPEqTWWJMikIo/s1600/ko%25C5%25BEari%25C4%2587+paviljon.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="533" data-original-width="800" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgckF-KSgLq74HSPT3SzfDTKKuWZidHmeY3WhgYrU_H-AiKgboCiRRE_KEiZpzAUniCSYX-1_tCHlXVrsY5TXqcQDxvAN7Qd_hd_xX1LcZ6tFZvApm0n0shO0CGhem-G1HkPEqTWWJMikIo/s320/ko%25C5%25BEari%25C4%2587+paviljon.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"> Retrospektivna izložba I.Kožarića u Umjetničkom paviljonu 2006</td></tr>
</tbody></table>
</span></span></span></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>U tom su kontekstu
bitno drugačije svijesti umjetnika Piera Manzonija i Maurizija Cattelana. jer
čini se kako je i kod jednog i kod drugog došlo do “zapriječivanja povratka
svete biološke moći“, konzerviranjem(<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Merda
d'artista,1961.</i>), odnosno <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>fuzioniranjem drevnih tvari kakve su zlato i
govno s <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kunsthistoričarski </i>opravdanim
objektom(<i style="mso-bidi-font-style: normal;">America,2016.</i>).No, bitne
razlike postoje i između ove dvojice jer dok je oslobođenje od kanona
umjetnosti kojem je težio Manzoni bilo svedeno tek <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>intelektualističko razrješenje ropstva, u Cattelanovom djelu značenje je
ambivalentno tj. istovremeno: vremensko i bezvremensko; lokalno i univerzalno. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Premda paradoksalno, no čini se kako je Beuysova(u Hrvatskoj
Kožarićeva) pojava izazivala ,a izaziva i dalje neko dubinsko, nesvjesno
gađenje dok taj osjećaj u slučaju<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Manzonija i Cattelana<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ne postoji.
A ne postoji stoga što djela, i Manzonija i Cattelana svojom semiotičkom opravdanošću
potvrđuju odcijepljenost od vlastitih autora postajući “ novim specifičnim
objektima“ vrlo nalik na one povijesne minimalističke, držeći se tako slavne
Wittgensteinove preporuke o “šutnji“.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn9" name="_ftnref9" style="mso-footnote-id: ftn9;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[9]</span></span></span></span></a>No,
njihova šutnja nije zlato. </div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOcnS3MWacqwC9BKLjZVgsuMvEuMhqg2DJeg2AldCYj-ms5YHUJx3yjeTdaUh47jB0YTbJd_41ZENPXJR0NgxA83mv6Ikza1jp6vlTygvKJwAy5D5z0QZymnCPUC16d6_EXLG9O7UA9cZx/s1600/installation-maurizio-cattelan-america-ph003.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="489" data-original-width="870" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOcnS3MWacqwC9BKLjZVgsuMvEuMhqg2DJeg2AldCYj-ms5YHUJx3yjeTdaUh47jB0YTbJd_41ZENPXJR0NgxA83mv6Ikza1jp6vlTygvKJwAy5D5z0QZymnCPUC16d6_EXLG9O7UA9cZx/s320/installation-maurizio-cattelan-america-ph003.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption">Maurizio Cattelan. <i>America</i>, 2016.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>Usp.
Purgar, Krešimir. Preživjeti sliku. Zagreb: Meandarmedia ,2010. Citirano
prema:Sloterdijk,Peter.Kritika ciničnog uma .Zagreb: Globus,1992 Str.145-159.</div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
Chevalier, J ; Gheerbrant, A .Rječnik simbola.,Zagreb: Jesenski i Turk,2007.
Str.228-229. </div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
Isto</div>
</div>
<div id="ftn4" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref4" name="_ftn4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>
Bačić,Marcel.Prostor interpretacije.Zagreb:Matica hrvatska,2016.Str.16.</div>
</div>
<div id="ftn5" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref5" name="_ftn5" style="mso-footnote-id: ftn5;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[5]</span></span></span></span></a>
Usp.Šuvaković Miško.Pojmovnik suvremene
umjetnosti.Zagreb;Ghent:Horetzky;Vlees&Beton ,2005.Str.479.</div>
</div>
<div id="ftn6" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref6" name="_ftn6" style="mso-footnote-id: ftn6;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[6]</span></span></span></span></a>
Usp.Labus,Mladen.Filozofija moderne umjetnosti.Zagreb:Znanost i društvo,2006.Str.111</div>
</div>
<div id="ftn7" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref7" name="_ftn7" style="mso-footnote-id: ftn7;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[7]</span></span></span></span></a>
Walters ,Victoria.Joseph Beuys<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>and the
Celtic Wor(l)d:A language of healing. Münster: Lit Verlag ,2012.Str.187.</div>
</div>
<div id="ftn8" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref8" name="_ftn8" style="mso-footnote-id: ftn8;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[8]</span></span></span></span></a>
Ivica Župan:Ivan Kožarić-Avanture okorjela nonkomformista; tekst u katalogu
izložbe u Likovnom salonu “Vladimir Becić“,travanj /svibanj<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>2003.</div>
</div>
<div id="ftn9" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref9" name="_ftn9" style="mso-footnote-id: ftn9;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[9]</span></span></span></span></a>
Usp.Wittgenstein,Ludwig.Tractatus-Philosophicus.Zagreb:Moderna vremena,2003.
Str.171.</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-67251528901641827772018-01-27T15:43:00.004-08:002018-01-29T12:57:43.306-08:00Ontološki rezervat<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Svjetski poznata pripovijest „Kraljević i prosjak“ Marka
Twaina o zamjeni identiteta dvojice dječaka i o svim njihovim dogodovštinama
omiljeno je štivo djece širom svijeta. Sretan završetak te priče uz sve moguće
pouke<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svakako je važan, no za odraslu
populaciju još je važnija jedna druga činjenica : simultani kontrast para <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kraljević-prosjak</i> na sjajan način ne
pristaje na disjunkciju međuljudskih odnosa ,a jednako tako niti na disjunkciju između osjećaja besmisla i samorazumljivog osjećaja cjelovitosti koji je imanentan svakom djetetu. Pomalo
paradoksalno, no čini se <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kako je upravo cjelovitost
ta koja je ontologiji moderne umjetnosti nepremostiva <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>barijera pa ju čini<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nevidljivom, i to u najvećoj mjeri-nesvjesno!
Jer očito, koeficijent je to koji je u proizvodnji “ontoloških formula“ jednostavno
zanemaren. O čemu je zapravo riječ?</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Naime općepoznata je bila težnja mnogih avangardnih umjetnika
kroz cijelo dvadeseto stoljeće<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>poistovjetiti se s dječjim likovnim izrazom, zadobiti izravnost i
nepatvorenost kakvu samo djeca imaju. (interesantno kako nitko nije primijetio da
to dosad nije uspjelo nikome?)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Pozabavimo se na trenutak Picassovom situacijom ( čak je i on
sam bio u zabludi ustvrdivši kako je dok je bio mlad slikao kao Rafael i kako
mu je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>trebao čitav život naučiti crtati
poput djeteta).</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Dakle , <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kad se govori
o umjetnikovom sveukupnom djelu jedan element ostaje stalan-njegova svijest o <i style="mso-bidi-font-style: normal;">objektivnom svijetu.</i><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>Kandinskijeva
unutrašnja zbilja ,Mondrianov apsolutni univerzum, Maljevičeva čista
osjećajnost <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kojima su navedeni umjetnikovi
suvremenici<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>željeli nadići pojavni
svijet bila je krajnje suprotna njegovoj zaokupljenosti stvarima. Umjetnik je
jednostavno smatrao da nevidljivi svijet ne može biti područje slikarstva.
Materijalistički duh kojim je bio opsjednut nije mu dopuštao vidjeti da sama
priroda (kojoj se divio i koju je smatrao puno jačom od čovjeka) možda i nije
tek nekakva, bez posebnog razloga funkcionirajuća činjenica Čini se kako je
Picasso prema prirodi imao sličan odnos kakav su stari Grci imali prema <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bogovima s Olimpa- respekt prožet <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nadom kako im se putovi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nikad neće <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ukrstiti. Picassov “strah od prirode“ najbolje
se ogleda u njegovoj izjavi:“Slikanje nije estetska djelatnost; to je oblik
magije načinjen kao posrednik između ovog stranog i neprijateljskog svijeta i
nas, način stjecanja moći davanjem oblika našim užasima kao i našima željama.“ <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>Zato, čak
i kad je svoje blokove i platna punio prikazima autsajdera svih mogućih profila
u kojima je njegov humani pristup neupitan, sam umjetnik sobom je uvijek vukao nekakvu
melankoličnu prtljagu nepovjerenja (ili povjerenja, ali koje <i style="mso-bidi-font-style: normal;">taj</i> <i style="mso-bidi-font-style: normal;">netko
drugi</i> tek treba zaslužiti) prema svijetu u kojem je živio. No, veliki
majstor bio je u zabludi kad je u pitanju dječji crtež jer je isti izraz<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>povjerenja u smislenost svijeta bez zadrške.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tipični takav
disjunktivni primjer Picassovo je slavno djelo <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Guernica</i>; ono je<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> </i>kalcificirani
konglomerat svih njegovih iskustava, objektivnost koju se ne propitkuje ,
super-ikona zapadnjačkog umjetničkog angažmana. I možda je upravo to djelo potvrda
njegovog stava o prirodi kao onoj ispred koje se jedino može ići, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>onako kako pas trčkara ispred svog gazde –zastajkujući
i osvrćući se prema njemu provjerivši svaki put ide li u pravom smjeru.
Usklađivanje s prirodom kod tog modernog “primitivca“ se događalo nesvjesno pa
bi se moglo <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>reći kako je slikanje
bombardiranja Guernice <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>za Picassa bio
čin očaja ranjene životinje.</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6W37VQvVBTNkbBqEKG3S900TKQuCgZFDT7bFRmcNjW4JNZ2P9FpUEjSlNrkDU-JxzyClbYWc3a-7sb0Cbqzkjri6Op3XTjWsFFLdHaGDU03EI3jK01BauF4FDtoXLwXf3JZNxVesnNP6Y/s1600/PicassoGuernica.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="211" data-original-width="472" height="143" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6W37VQvVBTNkbBqEKG3S900TKQuCgZFDT7bFRmcNjW4JNZ2P9FpUEjSlNrkDU-JxzyClbYWc3a-7sb0Cbqzkjri6Op3XTjWsFFLdHaGDU03EI3jK01BauF4FDtoXLwXf3JZNxVesnNP6Y/s320/PicassoGuernica.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>Pablo Picasso:<i>Guernica</i> ,1937</b>.</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
U svemu tome kako je u uvodu i navedeno , neizostavna je
uloga filozofije umjetnosti, odnosno njeno instaliranje ontologije moderne
umjetnosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kao povijesnog bitka. Uloga
umjetnosti koja će se postaviti za posrednika u fenomenološkom
konceptualiziranju jednostavno je postala zatvorenim skupom, <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ontološkim rezervatom</b><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koji se presijeca s mnoštvom sličnih tvoreći
neku vrstu “ontološkog kubizma.“ Ipak, prostor je to čiji je kontinuitet
ograničen i koji se ne nad-stavlja na ritam evolucije kao nesagledive akcije
nego se referira na evoluciju kao onu čiju je radnu površinu uz svu raspoloživu
intelektualnu aparaturu- moguće jedino opisivati. Gramatičari konteksta već
više od stoljeća daju smisao u borbi umjetnika protiv neprijateljskog svijeta
koji ga okružuje pa će tako prema Labusu moderna umjetnost biti prinuđena
spoznavati bitak tako što ga “pravi.“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> Novonastali
bitak tako zadobiva atribute povijesnosti ,spreman napredovati u zvanje
„stvaratelja smisla.“ No, to je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>stvaranje
smisla najčešće puno grča i nepovjerenja, suprotno dječjem pogledu kojega je
puno<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>lakše proglasiti“ posljedicom
egocentričke orijentacije na ono što je bitno,“<span style="mso-spacerun: yes;">
</span><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn4" name="_ftnref4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>čime se
ta neizbježna činjenica ljudske razvojne faze, konsenzualno i prigodničarski rabi,
u “prijateljskoj“ atmosferi onako kako bi se neki lokalni načelnik obratio
učenicima za njihov dan škole. A stvar je potpuno suprotna! Naime, kada bi primjerice
dijete od četiri ili pet godina<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svojim
crtežom, hipotetski govoreći, htjelo prikazati lulu ono bi za razliku od
Magrittea, gledajući u vlastiti crtež<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>moglo s punim pravom konstatirati: „Ovo je <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>lula.“I to bi zaista bila lula. Stvarnija od
stvarne lule kao što je prije nekoliko desetaka tisuća godina naslikani bizon u
nekoj prapovijesnoj špilji bio stvarniji od stvarnog bizona jer je bio haptički
učvršćena ekstatička vizija doživljenog susreta. Ekstazu svakodnevnog života
koju djeca s lakoćom podnose, odrasli su skloni konceptualizirati pa je tako
svojevremeno učinio i slavni španjolski slikar .</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyIeewmK7Cy1LJ_o6LM4CxV9O8Wd24441hHWKurUWSzD3fGatLoRKodTsNLfJ3xZ9yLbvoM0Iz53qaLAnB0sSyYS-olmQ8hkULpDxGt8tvz-7jMNEkEee2-I36MeslHcqy6-7VVQiqC6rO/s1600/5-Year-Old-Drawing-Pictures-Also-5-Year-Old-Drawing-Ability-As-Well-As-Drawing-Blood-From-A-5-Year-Old-120x120.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="120" data-original-width="120" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgyIeewmK7Cy1LJ_o6LM4CxV9O8Wd24441hHWKurUWSzD3fGatLoRKodTsNLfJ3xZ9yLbvoM0Iz53qaLAnB0sSyYS-olmQ8hkULpDxGt8tvz-7jMNEkEee2-I36MeslHcqy6-7VVQiqC6rO/s1600/5-Year-Old-Drawing-Pictures-Also-5-Year-Old-Drawing-Ability-As-Well-As-Drawing-Blood-From-A-5-Year-Old-120x120.jpg" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">crtež djeteta(5 god.)</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Metaforički rečeno:
u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slučaju Pabla Picassa (i svih njegovih
ontoloških sljedbenika) -<i style="mso-bidi-font-style: normal;">kraljević</i> jednostavno
zapinje u siromaštvu dok kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">prosjak</i> pun
bijesa(ali i straha) neuvjerljivo objašnjava <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>vlastitu situaciju silnom mnoštvu beskućnika
koji ga okružuju.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="text-align: left;">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>
<span style="font-size: xx-small;">De Micheli, Mario. Umjetničke avangarde XX. st. Zagreb: Nakladni zavod Matice
hrvatske,1990.Str.146.</span></span></div>
</div>
<div id="ftn2" style="text-align: left;">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
Umjetnost i znanost Leonarda da Vincija ,2016.URL:https://www.youtube.com/watch?v=gSujCePbTFs&</span><br />
<span style="font-size: x-small;">t=429s(2017-12-12)</span></div>
</div>
<div id="ftn3" style="text-align: left;">
<div class="MsoFootnoteText" style="tab-stops: 310.5pt; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
Labus ,Mladen .Filozofija moderne umjetnosti :onto-antropologijski i
socio-kulturni pristupi. Zagreb:Biblioteka znanost i društvo,2006.Str.21<span style="mso-tab-count: 1;"> </span></span><br />
<span style="font-size: x-small;"><span style="mso-tab-count: 1;"> </span></span></div>
</div>
<div id="ftn4" style="text-align: left;">
<div class="MsoFootnoteText">
<span style="font-size: x-small;"><a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref4" name="_ftn4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>
Grgurić, Nada; Jakubin, Marijan. Vizualno-likovni odgoj i
obrazovanje.Zagreb:Educa,1996.Str.28.</span></div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-57966518104875105122017-12-25T14:42:00.003-08:002018-01-05T03:00:09.805-08:00To exit or not to exit ?<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. <br />
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade <br />
u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; <br />
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.</i> <br />
<i><span style="font-size: 7.5pt;">Iv 1, 1-5</span></i></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Brooks Hatlen bio je zatvorenik komu je dugogodišnja kazna i
iskustvo provedeno u zatvoru <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>omogućilo
relativno “ugodan“ život zatvorskog knjižničara. Nakon odsluženih četrdeset i
dvije godine <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Brooks kroz otvor rešetaka
pušta gavrana ( pticu s kojom se sprijateljio ), izlazi iz zatvora zatekavši
izmijenjeni svijet u odnosu na prijašnji<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>kad je kao mladić bio <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>lišen
slobode .Pokušava se integrirati pa radi u lokalnoj trgovini. Osjećanje
istrgnutosti iz jednog vremena i posađenosti u drugo, kod njega je stvorila <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>osjećaj ispraznosti te ubrzo u iznajmljenoj
sobici izvršava samoubojstvo vješanjem izrezbarivši prije toga na drvenoj gredi
tekst: „Brooks was here.“ Brooks Hatlen, u stvari je sporedni lik iz filma“
Iskupljenje u Shawshanku “snimljenog <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>1994.godine
(eng. The Shawshank <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Redemption) kojeg <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tumači glumac James Whitmore. Pa ipak u toj
nam je priči unutar veće priče ponuđeno moguće rješenje <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koje se može opisati kroz dva uvjeta
egzistiranja : prvi<b style="mso-bidi-font-weight: normal;">,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></b>dobrovoljni<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ne - izlaz u svijet(uređenje vlastitog
zatvora s pomno odabranom osobnom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">knjižnicom</i>
kao jedinom mogućom razumskom opcijom) ; drugi, razumijevanje ljubavi kao sluzave, nekoliko
trenutaka <i style="mso-bidi-font-style: normal;">baconovski</i> zgrčene
bio-kemijske tvari na laboratorijskoj <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>plastici,
u knjigama opisane svakodnevice. U svijetu spektakla i sirove komercijalizacije
u kojem su sajmovi knjiga postali „slamkama spasa“ <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>suvremenog(poststrukturalističkog) čovjeka, “reklame-
božanstva“ <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>raspršuju istog pretvarajući
ga u „sablast mijene“, u površno epidermalno sudjelovanje u životu, u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>subjekta koji nigdje nije kod kuće. Ljude se
potiče da moraju željeti i moraju biti poželjni, inače propadaju <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>No,
upravo suprotno tome pisao je mistični pjesnik sedamnaestog stoljeća Angelus
Silesius koji je kazivao da je “Bog ono najsiromašnije što postoji“ i kako je
potrebno da bi se Bog razotkrio duši da ta ista duša postane siromašnom tj. da
se ništa ne želi. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Lišena svake želje duša dospijeva u stanje
spokojstva te se poput malenog djeteta zadovoljava primanjem bez grčevitog traženja
vlastite opravdanosti postojanja.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>Za
čovjeka našeg vremena, čovjeka tjeskobe, to su riječi s kojima se on bori , s
kojima ne želi imati ništa. Riječi na koje sam-svoj- knjižničar <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>“reži“.Ivan Šeremet, umjetnik za kojeg Miško
Šuvaković kaže kako svojim “privatnim, javnim i umjetničkim životom u graničnom
je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>prostoru Istoka i Zapada“ ,<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> ne
odbacujući ništa apriori. Svoju će recentnu izložbu nasloviti “U početku bijaše
Riječ“ pa će tako tautološki (na brusnom papiru) rečeno, umjetnik kredom <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ispisati tekst „Djetešce se rodi“ potvrđujući kako
se i on bori (s navodno nadiđenim, zastarjelim i anakronim?) s<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>apstraktnim značenjem tih riječi ; <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kako mu je <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>činjenica da se Krist nije rodio u satenu i
svili nego na oštroj i gruboj slamici u prljavštini štale(za razliku od
zapadnjačkog prikazivanja spomenute teme, u bizantskoj tradiciji umjesto štale slikari
još od VI. st. koriste prikaz špilje čija su neka simbolička <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>značenja: prijelaz s neba na zemlju; iz špilje
sja svjetlost Riječi)sve jasnija i jasnija jer što je “prljava štala “ako ne svaki
onaj /ona s dna egzistencijalne<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kaljuže,
socijalno marginaliziran/a ,obespravljen/a i odbačen/a, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">heideggerovski</i> rečeno komu/kojoj se jedino ne može oduzeti to da - JEST.
U <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>drugom će radu apostrofirati odabrana
slova iz riječi pjesme “Intermezzo“ Janka Poliča Kamova(spojivši nespojivo) koje
tvore rečenicu „Ovdje je sve isto al' neću s Tvoga puta <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>do groba sunčana“ te intuitivno spoznati Silesiusove
riječi da „nije značajno to što se Bog jednom rodio u Betlehemu, već to što se
u svakom trenutku rađa u ljudima. Bi li u tom smislu ispisano “JA“ na golom
torzu umjetnika bio izlazak iz samog sebe da bi se stvorilo mjesta za Boga, odnosno
onog drugog i drugačijeg(što je isto) ?Za sve drevne religije tako stvorena praznina,(svijest
o vlastitom egu) izvor je voda, neiscrpna blagotvorna kiša<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koja sve napaja <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>sviješću o darovanom milosrđu (na papiru
ćirlicom ispisuje riječi : БОГ, ЉУБАВ, НЕБО, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>КИША) .</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisuIJT108LwoCg1fZWRBSga8evA6p0s8cHMK_q5f-zNgvxBhCxPovGaYUxML0Gay_fTgDpz6iDqXwueKCcSxfmPqcJK3LhceEJ22UjI_tOdSo7wfFgE9upUqHh31ZISEg5dmCcog02OPOP/s1600/20171220_173521%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="961" data-original-width="1600" height="192" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEisuIJT108LwoCg1fZWRBSga8evA6p0s8cHMK_q5f-zNgvxBhCxPovGaYUxML0Gay_fTgDpz6iDqXwueKCcSxfmPqcJK3LhceEJ22UjI_tOdSo7wfFgE9upUqHh31ZISEg5dmCcog02OPOP/s320/20171220_173521%25281%2529.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ivan Šeremet; Djetešce se rodilo ,2017. </td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Zato
će umjetnik <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>za sebe reći kako želi biti
dar. Najneposredniji mogući. I možda su upravo stoga početni redci Ivanovog
Evanđelja koje je odabrao za naslov svoje izložbe, potvrda <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>umjetnikove vjere u darovani smisao vlastite
postavljenosti(a ne bačenosti) u Sve-Oblikovanje kojeg je dio i njegov um, njegovo
biće, odgovarajući Albertu Einsteinu na davno postavljeno pitanje: Je li svemir
prijateljsko ili neprijateljsko mjesto? Očigledno za Šeremeta nije
neprijateljsko bez obzira na sve poteškoće u njegovom životu.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Božić
je svetkovina koja nam svjedoči da ljubav ima svoj temelj u smislu(Riječ = Logos)
inače se pretvara u vlastito negiranje i odbacivanje.</div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>I ono što je Jean Paul Sartre jednom je
napisao: „Riječ je predanost, poduhvat čijim značenjem autor grli svoje
vrijeme“, <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn4" name="_ftnref4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>umjetnik
Ivan Šeremet<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je svojim osobnim i
umjetničkim životom usvojio <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nudeći zagrljaj
vlastitom vremenu – prostoru premda se s druge strane poput de Chiriccovog <i style="mso-bidi-font-style: normal;">manichina</i> , lutka bez svijesti (prisjetimo
se slike <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Povratak izgubljenog sina</i> ) na
tu ponudu počesto<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ostajalo potpuno
hladnim i indiferentnim. Srećom, umjetnik Ivan Šeremet svojim je dosadašnjim
radom potvrdio (čak i kad mu se šuti, što je na papiru i napisao )kako nipošto
ne pristaje na minimum postojanja izlazeći hrabro iz vlastite osame u svijet.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a><span style="background: white; color: #222222; font-family: "arial";"> </span><span style="background: white; color: #222222;">Houellebecq,Michel.Lanzarote i drugi
tekstovi.Zagreb:Litteris,2007.str.147.</span></div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
<span style="background: white; color: #222222;">Davy,Marie-Madeleine.Mistički
pjesnici.//Enciklopedija mistika.Zagreb:Naprijed,1990.Sv.1.str.429</span><span style="background: white; color: #222222; font-family: "arial";"> </span></div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
Šuvaković,Miško. Ivan Šeremet. monografija Slavonski Brod:2013.str.4.</div>
</div>
<div id="ftn4" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref4" name="_ftn4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>
Tanjić, Željko. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Riječ ljubavi </i><a href="http://www.unicath.hr/rijec-ljubavi">URL:http://www.unicath.hr/rijec-ljubavi</a>
(2017-12-17)</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-38912093455476950312017-11-21T15:44:00.000-08:002018-10-14T13:50:15.596-07:00Memento mori konstrukcija<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Portret je vrsta
likovnog motiva. Prema pristupu modelu razlikuju se tri vrste portreta:
idealni, naturalistički i realni, a s obzirom na odnos umjetnika i modela,
portret može biti intiman i reprezentativan.<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a> Budući
da svaki portretist kroz odabrani model projicira vlastita unutarnja stanja i
vjerovanja, u tom je smislu uputno govoriti i o autoportretu kao prikazu osobnog ali i kolektivnog vizualnog psihograma.
Komplementarnost portreta i autoportreta kao rijetko je što, kroz čitavu povijest ukazivala na
upućenost pojedinca ka onom drugom .Ali, postavlja se pitanje kako se uopće baviti portretom kao motivom u današnjem
slikama lica preplavljenom dobu ? Nastaviti s klišeiziranim pitanjem o
mimesisu? Uostalom, koliko je danas uopće smisleno referirati se
na <i>platonističke</i> <i>vječne ideje</i> kao objektivno postojeće entitete, a koji se nude kao odgovori na sva
moguća pitanja? Francuski pisac Michel Houellebecq u tom smislu tvrdi kako se,“naši
suvremenici ne okreću više filozofima
ili misliocima proizašlim iz 'humanističkih znanosti 'smatrajući ih bezazlenim
lutkama.“<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftn2" name="_ftnref2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a> Štoviše,
Houellebecq naglašava kako je nekadašnja privilegija piščevog istraživanja
psihologije lika u romanu dovedena u pitanje
(postala je gotovo bezrazložnom!?) s obzirom na medijsku agresivnost redukcionističkih
znanstvenih objava o čovjeku i njegovom ponašanju kroz numeriranje koncentracije hormona i
neuroprijenosnika .<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftn3" name="_ftnref3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[3]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Oplakivanje nestalog “duhovnog modela“ sve je više vidljivo i u likovnim umjetnostima
pa je tako osječki kipar Tihomir
Matijević u svom radu znakovitog naziva “Platon gleda Simpsone,“ posegnuo za globalnim modelom <i>cartoon-biheviorizma</i> u kojem sjećanje na
dane pripadanja nekomu i nečemu, kao da je još uvijek živo. Riječ je naime
o instalaciji koju sačinjavaju: bijela
poliesterska skulptura(grupni portret obitelj Simpson), drvena konstrukcija kao simulacija
obiteljskog doma te razasute (jestive) kokice po podu naznačenog prostora (same
kokice mogle bi biti sjajna slika halapljivog gutanja kognitivnih grickalica koje
ne ispunjavaju ljudsku prazninu ili <i>wittgensteinovski</i>
rečeno- slika su nemogućnosti tehničkog rješavanja temeljnih životnih problema). Istiskivanje prostora međusobno priljubljenih realistično modeliranih tjelesa
na kauču, ponavlja se kroz <i>horror vacui</i>
na reljefnoj površini. Isprepletena čudovišna bića veza su s mračnom stranom
prirode, začudno usklađena s nepomičnom dostojanstvenošću figura koje upućuju pogled ka nevidljivom“izvoru svjetla“,
vlastitom “Roditelju“ , “TV-Ocu.“ Sličnost s baroknom scenografijom i
nadrealističkom atmosferom je djelomična , jer kod Matijevićevih
modeliranih likova mistični zanos ustupa
mjesto nepovjerenju ,a automatizam
promišljenoj koncepciji. Portretirajući animirane likove koji kao živi realiteti
nisu postojali(ali koji su u toj svojoj razigranoj i veseloj „žutoj plošnosti“ u
kolektivnoj svijesti zapadnjačke civilizacije itekako utvrđeni i sigurni),i
konstruirajući shematski prostor stana ,umjetnik
je pristao na rizik ograničene plauzibilnosti
trodimenzionalne forme dok ista titra između samodostatnosti i vlastite egzistencijalne neopravdanosti. Tako se unutar
organske društvene dinamike zakamuflirano propitkivanje “nepojmljivosti smrti“
opredmetilo u umjetnikovoj elegičnoj<b> </b>instalaciji ,na samom rubu ponora poopćenog
iskustva. <a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftn4" name="_ftnref4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[4]</span></span><!--[endif]--></span></a>Ispod
maske pseudo portretiranja snažno očitanje <b><i>Memento</i> mori konstrukcije </b>nije moglo
ostati skriveno<b>. </b>Budući da<b> </b>animacije kao modeli jednostavno
nemaju svoje unutarnjosti niti osobne tajne iz njih nisu mogli proizaći
portreti.(istinski portreti zahtijevaju uzajaman “transfer nutrina“između osoba
otvorenih u svojoj slobodi )<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftn5" name="_ftnref5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[5]</span></span></span></a><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftn5" name="_ftnref5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">
</span></span><!--[endif]--></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
No, zato se (ne)gospodarenjem
nad podsvjesnim ili nesvjesnim projekcijama vlastite nutrine u nežive stvari(
animirane Simpsone) itekako moglo ostvariti ono što nazivamo umjetnikovim
autoportretom pa ako Platon u opisanoj instalaciji nekoga i “gleda“,onda je to umjetnik Tihomir
Matijević. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-1hSTfYtjZovGtHPs1nAN4wZDYq9WeqRtGXaTB8ZbganYIw2BRcuDLG1Uo4XW5qR4DAzwXEyJLkQSpy5NZjnkGgkfQNxYPOaF8QzmZlDhdpybryM198FvUcMY1b0_CGZ6_y_Zzdw4C9sO/s1600/simpsoni.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1123" data-original-width="827" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-1hSTfYtjZovGtHPs1nAN4wZDYq9WeqRtGXaTB8ZbganYIw2BRcuDLG1Uo4XW5qR4DAzwXEyJLkQSpy5NZjnkGgkfQNxYPOaF8QzmZlDhdpybryM198FvUcMY1b0_CGZ6_y_Zzdw4C9sO/s320/simpsoni.jpg" width="235" /></a></div>
<br /></div>
<br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Peić, Matko. Pristup likovnom djelu. Zagreb: Školska knjiga ,1991.str.186.</div>
</div>
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Houellebecq,Michel.Lanzarote i drugi tekstovi.Zagreb:Litteris,2007.str.224-225.</div>
</div>
<div id="ftn3">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftnref3" name="_ftn3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[3]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Isto.</div>
</div>
<div id="ftn4">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftnref4" name="_ftn4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[4]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Usp. Majcen Linn,Olga.Smrt u hrvatskom performansu-nekoliko primjera.//<span style="background: white;">Ž ivot umjetnosti : časopis za suvremena likovna
zbivanja, 91,2 ( 2012</span>)str.81.</div>
</div>
<div id="ftn5">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Identitet.doc#_ftnref5" name="_ftn5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[5]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Schillebeeckx, Edward. H. Krist, sakremenat susreta s Bogom..Zagreb. Kršćanska
sadašnjost,1992.str.5.</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-19894815498833666522017-10-19T15:39:00.003-07:002017-11-28T00:07:40.955-08:00Bilo nas je sedam vu MoMA-i<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Za Krstu Hegedušića, slobodno se može reći
kako je bio angažirani<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>umjetnik<i style="mso-bidi-font-style: normal;">. Zemljaš</i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koji je sintagmu <i style="mso-bidi-font-style: normal;">genius loci</i> učinio živom na najneočekivanijem prostoru između dva
Rata (idejni je začetnik hlebinske slikarske škole poput forenzičara kopao po pučkom
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>izrazu svjedočeći tupoj suzdržanosti i priprostom
odavanju nagonima, nemoći<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i grubosti kao
kakvim alegorijskim suprotnostima zarobljenim u neumitnosti i nepromjenjivosti
ruralnog trajektorija). Svojom je melankoličnom mješavinom evocirao sjevernjačko
slikarstvo šesnaestog stoljeća i <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Neue
Sachlichkeit</i> <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>potvrđujući definiciju <b><i style="mso-bidi-font-style: normal;">ideje</i></b>, Fritjofa Capre kao integracijskog
obrasca koji proizlazi iz iskustva.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>Seoski
život kojim se Hegedušić bavio ni izbliza nije bio izgubljeni raj za kojim je
nekoliko desetljeća ranije čeznutljivo bio tragao Paul Gauguin , nego prije
nekakav oblik socijalno usmjerene umjetnosti koju su kasnije na specifičan
način usvojili <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>hlebinski slikari seljaci
u čija je “blatna zapuštena dvorišta“ umjetnik zakoračio.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>U svom djelu “Bilo nas je pet vu kleti“
iz 1927. godine, umjetnik će <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koloritom,
tipologijom i tehnikom ucrtati trasu kretanja onog što će kasnije biti
prepoznato kao naivni umjetnički izričaj premda su se nasljedovatelji tog
pristupa malo po malo odvojili od pučke umjetnosti(kao kolektivnog ustrajavanja
na tradicijskim obrascima) u smislu oslikavanja društvenih odnosa i
svakodnevice pa su se u njihovim slikama sve više javljali elementi lirskog
idealizma i fantastike.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
<span style="mso-spacerun: yes;"> <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfXfyZEBUH_MPukujWagR9oLga-iV3-xWedlJXPB0OVUtM-lKN7lCJgHSAJCJroNtHaWVHkL0OR906Z9zKkcg-58cNLfTJJPgp5Ti2lNzvu6rhY5rV5_wMzn6D34b1-0DeOMrqLZwLR1n7/s1600/KrstoHEGEDUSIC1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="740" height="259" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfXfyZEBUH_MPukujWagR9oLga-iV3-xWedlJXPB0OVUtM-lKN7lCJgHSAJCJroNtHaWVHkL0OR906Z9zKkcg-58cNLfTJJPgp5Ti2lNzvu6rhY5rV5_wMzn6D34b1-0DeOMrqLZwLR1n7/s320/KrstoHEGEDUSIC1.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>Krsto Hegedušić:<i>Bilo nas je pet vu kleti</i>, 1927</b>.</td></tr>
</tbody></table>
</span></span></div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Godine1972. Marina Abramović(danas svjetski
priznata performerica) pohađala je majstorsku radionicu tog istog Krste
Hegedušića opisujući provedeno vrijeme u društvu starog majstora kao jedno od
najljepših u životu. Ono što će kasnije postati umjetničini prioriteti naoko bi
se teško dalo povezati s iskustvom kojeg je tamo stekla premda bi se
analizirajući radove oboga, moglo pronaći zajedničku nit, a to je <b>grotesknost</b>.
Umjetnica istraživanjem vlastitog tijela kao onog koje je izloženo fizičkim i
psihičkim naporima, bolima pa čak i smrtnim opasnostima <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pokušava nadići vlastitu stvarnost odustajući
od vlastite mjere. Nakon sad već antologijskog<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>performansa<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>“Artist is present“
iz 2010. u kojem su posjetitelji u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti puna
tri mjeseca imali priliku sjesti nasuprot umjetnici, bilo bi zanimljivo danas
nakon sedam godina čuti svjedočenje barem jednog od svjedoka ili svjedokinja koji
su tada bili s one druge strane stola, a koje bi opravdalo umjetničin,
nesumnjivo ogroman psiho-fizički napor. Tvrdnje umjetnice kako je <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pokušavala svakom ponaosob prenijeti energiju
putem pogleda mogu se prihvatiti jedino pod uvjetom ako je umjetnica svoju
unutarnju snagu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>tražila u predanju , a
ne u egu . Predanje u smislu apsolutnog povjerenja u neiscrpan Izvor </span><span style="mso-bidi-font-weight: bold;">( sama umjetnost to nije, niti to može
biti)</span><span style="mso-bidi-font-weight: bold;">iz kog
proizlazi te svijest da ono što nazivamo sebstvom nije tek stvar proučavanja, tehnika i vlastitog napora, odnosno
ustrajnosti, a još manje koncept koji se može preuzeti. Sklonost suvremenog
zapadnjaka ka <i style="mso-bidi-font-style: normal;">downloadingu </i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i style="mso-bidi-font-style: normal;">foldera</i>
duhovnosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kojih se početak ne razumije u
konačnici ipak proizvodi strah od sebedarja zbog ograničenog resursa kojim
svaki<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>ego raspolaže. Nerazlikovanje osjećaja
apsolutne praznine (depresije) i praznina drevnih duhovnosti dovodi do
kontradiktornosti u ponašanju te protokola kao jedine mogućnosti.</span></div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Po riječima Miroslava Krleže Hegedušićeva
politički angažirana mržnja kao i ona elementarna jedini je način da se izazove
groza i prevlada ukleta stvarnost,<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn4" name="_ftnref4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>
a čini se da je ta mržnja kojom se nešto prevladava imanentna i samoj Marini
Abramović. U toj mržnji prema vlastitom tijelu, gotovo kao da ima nečeg histeričnog, nečeg
što bi ubrzavalo stvarnost pod svaku cijenu, kako u pijanoj seljačkoj petorki u
<i style="mso-bidi-font-style: normal;">kleti</i> tako i u uljuđenoj i
građanskoj<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>MoMA-i .</span></div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-bidi-font-weight: bold;">Bilo kako bilo umjetnost odraslih, bila ona
naivna ili ju ista tek fingirala <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uvelike se razlikuje od dječje iz
jednostavnog razloga; svakom djetetu u (naj)ranijoj dobi osjećaj pouzdanja u odnosu prema <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>vlastitim roditeljima , je imanentan.
Dijete se ne trudi lamentirati o tome. Ono <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>jednostavno to zna. Vođen tom idejom ponudio
sam vlastitoj kćerki Leoni (9 god.) da precrta likove s<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>fotografije spominjanog performansa. Dakako, rezultat
je bio očekivani crtež devetogodišnjakinje: detalji(lice) ,profil ,pogled s
leđa u prikazu ljudskih figura, obrnuta perspektiva u prikazu stola i stolica
te dojam dubine koji se dobio kosim linijama. I budući da o samoj temi
fotografije ništa nije znala ona se prema njoj odnosila onako kako bi se
odnosila prema bilo kojem<span style="mso-spacerun: yes;"> sličnom </span>motivu.
Naknadno koloriranje crteža učinio sam ja.</span><span style="mso-bidi-font-weight: bold;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr align="left"><td><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGGQAILf1FysXQOqm3t-yZZMFB2veQG7E-LZrwunD3k0z9bZn1j4SBWPJlwLAzJZHgfCv3yq1S3VmJ7k8Cyd3WsgzGd_pf1tMXwL9zt-8bzYwEcbf8Z56aSJgrFGTCudHW8McHkXMCULIQ/s1600/IMG_4337+%25282%2529.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1171" data-original-width="1600" height="234" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGGQAILf1FysXQOqm3t-yZZMFB2veQG7E-LZrwunD3k0z9bZn1j4SBWPJlwLAzJZHgfCv3yq1S3VmJ7k8Cyd3WsgzGd_pf1tMXwL9zt-8bzYwEcbf8Z56aSJgrFGTCudHW8McHkXMCULIQ/s320/IMG_4337+%25282%2529.JPG" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>Leona i Zlatko Kozina:<i>Bilo nas je sedam vu MoMA-i,</i> 2016.</b></td></tr>
</tbody></table>
</span></div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-bidi-font-weight: bold;">U svakoj umjetničkoj namjeri na površinu
izbijaju <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>određene doze naivnosti i
fantazije stvarnosti koje kako se ego povećava postaju tim veće. Svijest o tome
sasvim drugačije iščitava Kristov apel njegovim učenicima<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span><span class="st">"Ako se ne
obratite i ne </span><i>budete kao djeca</i><span class="st">, nećete ući u
kraljevstvo nebesko“ ( Mt 18,30)koji<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>upravo i govori kako nije zahtjev- postati naivan kao dijete kojim će se
moći manipulirati, nego živjeti bez straha koji koči, s punim pouzdanjem prema
egzistencijalnoj smislenosti čija utemeljenost nadilazi granice ljudske
spoznaje- apel je svim sadašnjim i budućim umjetnicima. U suprotnom čemu uopće
govor o bilo kakvoj duhovnosti?</span><span style="mso-bidi-font-weight: bold;"></span></div>
<div style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a>Pauše,Željko
.Matematika i zdrav razum .Zagreb: Školska knjiga,2007.Citirano prema:
Capra,Fritjof..The Web of Life,1996. </div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>
Krleža,Miroslav;Maleković,Vladimir;Schneider,Darko.Krsto
Hegedušić.Zagreb:Grafički zavod Hrvatske,1974.,str.6</div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>
Usp.Naivna umjetnost(primitivna ili izvorna u.)//Hrvatska likovna enciklopedija.Zagreb:Leksikografski
zavod Miroslav Krleža i Vjesnik d.d.1995-2005.sv.5.2005.str.23-24.</div>
</div>
<div id="ftn4" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref4" name="_ftn4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[4]</span></span></span></span></a>
Krleža,Miroslav;Maleković,Vladimir;Schneider,Darko.Op.cit.,str.6</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-54397390466513871182017-09-19T14:44:00.003-07:002017-09-19T15:06:42.111-07:00Fotosinteza vs Joseph Kosuth<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 11.0pt; line-height: 150%;">United Nations
International Children's Emergency Fund (UNICEF) naglašava važnost prve tri
godine života koje u velikoj mjeri utječu na postignuća u odrasloj dobi. Mozak
malog djeteta razvija se nevjerojatno brzo, a živčane veze potaknute u tom
razdoblju interakcijom s najbližim osobama ostaju zauvijek. Prilike propuštene
u ranom djetinjstvu ne mogu se kasnije nadoknaditi pa je važno djeci i njihovim
roditeljima osigurati podršku od najranije dobi.<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn1" name="_ftnref1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 11.0pt;">[1]</span></b></span></span></span></a></span></i></b></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Drvo od kojeg je načinjena stolica Josepha Kosutha naraslo je
zahvaljujući fotosintezi, procesu u kojem je sudjelovala sunčeva energija koja
se jednostavno „poslužila“ listovima stabla. Dugogodišnji rast “konkretnog“
stabla od kojeg je kasnije izrađena također„konkretna“ stolica na neki bi
se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>način mogla usporediti s punjenjem
baterije budući da je zarobljena energija izvorno došla od Sunca. O tom istom
Suncu ljudi su promišljali u svakoj mogućoj spoznajnoj kategoriji što je sasvim
opravdano budući da bez istog nema života. Ono je<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nastalo toliko davno prije da ljudskoj
mentalnoj aktivnosti baviti se vremenskim kategorijama takve domene preostaje
jedino kroz brojeve ,odnosno koncepte. Slijedom iste logike, prihvati li se
materijalističko vjerovanje po kojem je mentalna aktivnost u ljudskom mozgu
povezana sa složenim<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>elektromagnetskim
obrascima kao nečemu relevantnom ,jednako bi se tako morala prihvatiti i
složenost elektromagnetskih obrazaca samog Sunca kojim ono obiluje!? <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn2" name="_ftnref2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[2]</span></span></span></span></a>Jer
ako su kako materijalisti tvrde, elektromagnetske aktivnosti doista spona
između <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">svijesti </b>i ljudske
aktivnosti, koji bi onda bio razlog odreći tom istom Suncu njegovu vlastitu
svijest? Možda nemogućnost iznalaska odgovora na pitanja: što bi u ovom
slučaju<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>bili “osjetilni
podražaji“,odnosno “ulazni podaci“; kako teče“obrada podataka“; na kraju, je li
“Sunčevo ponašanje“, odnosno jesu li ti “ Sunčevi izlazni podaci“ takvi kakvi
jesu zbog funkcije istog?<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Nedokazivost
postojanja svijesti u nečemu neživom iznjedrit će kasnije mnoštvo tumačenja
percepcije kao <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">procesa</b>: poput onog <i style="mso-bidi-font-style: normal;">jungovskog</i> o rascjepu psihe između
prirode i duha, nesvjesnog i svjesnog; <i style="mso-bidi-font-style: normal;">lacanovskog
</i>o<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>lingvističkoj strukturi; a
funkcionalizam<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>će analogijom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">software-hardware</i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pokušati dovesti u vezu funkciju i strukturu
,tj. um i tijelo.</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin186uBjXNNUrhorb-5qqc_h_kutcLKvRTSVyrdy0A5D1ldF9fBEW4iP63pYVjvHyCe4Q8-c46xeAR5bGPEprll2yjMzq1NzUa4royNckSkk2zpjW-D5p62cHwBXhW5F6_Ng7nEY4Z5R40/s1600/Kosuth-XL.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="427" data-original-width="640" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEin186uBjXNNUrhorb-5qqc_h_kutcLKvRTSVyrdy0A5D1ldF9fBEW4iP63pYVjvHyCe4Q8-c46xeAR5bGPEprll2yjMzq1NzUa4royNckSkk2zpjW-D5p62cHwBXhW5F6_Ng7nEY4Z5R40/s320/Kosuth-XL.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>Joseph Kosuth:<i>Jedan i tri stolca</i> , 1965.</b></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>No, je li um “kralj
koji sjedi“ u nekakvoj poluelipsoidnoj „masi i prostoru“ ( mozgu!?) </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Kad bi činjenica sveprožimajuće<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>“Sunčeve svijesti“ ( što dakako vrijedi i za drvo
Koshutove stolice) bila doista prihvaćena ,tada se termin <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">nerazdvojivost</b> <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">cjeline</b>
ne bi odnosio tek na sociolingvistički fragment stvarnosti. Upravo insistiranje
na navedenom stvaranje je nekakvog “boga nasred puta kojem usput osmišljavamo
njegovu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>biografiju. “ </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Dakako, kad se govori o “svijesti“ Sunca pritom se ne misli
na doslovnu svijest poput one ljudske; o njoj se govori kao nečemu utkanom u
svačiji život , neophodnom katalizatoru svih <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>procesa kojima je materija podvrgnuta i ideja
koje se iz nje (i ljudsko je tijelo materija!?)na neki začudan način rađaju u
čitavoj povijesti evolucije svijesti.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Sunčeva
svjetlost u drvu Kosuthove stolice, najvjerojatnije nije bila u svijesti
navedenog umjetnika dok je slagao svoju slavnu konstrukciju, a najvjerojatnije
niti vatra, koja bi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>hipotetski rečeno tu
istu stolicu mogla zapaliti i pritom osloboditi pohranjenu energiju čime bi
se<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>samo potvrdila stara spoznaja kako
energija ne nestaje nego tek mijenja oblik. Uz to sama činjenica da je vatra
element koji da bi mogao pokazati vlastitu energiju treba drugu tvar, kroz
čitavu ljudsku povijest opravdava postojanje univerzalnih simboličkih obrazaca
koji su upravo vezani za spomenuti pojam. Isti<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>tako ukazuju na <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">iskustvo
neodređene domene</b> iskazane zajedničkim neepistemiološkim jezikom koji je
puno stariji od Kosuthovog teksta( i bilo kojeg drugog teksta) koji se tako
pretvorio “u zrakopraznom prostoru plutajuću jagodu kojoj nedostaje torta.“ <span style="color: #003300;"></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Proizlazi li u tom smislu Koshutova tvrdnja kako se <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">ideja</b> može legitimno smatrati
umjetnošću: iz <i style="mso-bidi-font-style: normal;">platonističkog</i> insistiranja
na vječnim idejama kao objektivno postojećim<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>entitetima koji su već sami po sebi odgovori na sva moguća pitanja; iz
uvjerenja kako slika „vanjskog svijeta“ nije njegov odraz ,nego tek naša<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>konstrukcija; ili možda gledano s treće strane,
iz <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>percepcije svemira i<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svijeta u njemu kao kakvog golemog razvojnog
procesa koji tijekom milijardi godina kontinuirano sazrijeva do svog ispunjenja
krećući se postupno naprijed sve kompliciranijom i produhovljenijom materijom? </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Za koji bi se od ova tri ponuđena preduvjeta u kojem bi
objekt(stolica) sam po sebi mogao biti dovoljno intrigantan za postati
umjetničkim djelom reklo da je za Kosutha ,godine 1965.bio onaj istinski? Najvjerojatnije,
spomenuti srednji model po kojem je stvarnost neka vrst projekcije odnosno
konstrukcije našeg uma. Kosuthov kartezijanski um ,sasvim logično pristaje na
mehanicističku egzistencijalnu kašu, “spoznaju iz sredine“ pri čemu (navodno!)
elektrokemijski impulsi reprezentiraju [...] „ono što se dogodilo u susretu
između naših 'dijelova tijela'(poput prsta) i predmeta našeg svakodnevnog
iskustva“[ poput <i style="mso-bidi-font-style: normal;">stolice</i>] <a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn3" name="_ftnref3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[3]</span></span></span></span></a>(kurziv
dodan)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Pitanje koje se iza prethodno navedenog nameće glasi: na
kojem su tragu ti potrebiti intelektualni napori shvaćeni kao tragovi drugih
riječi tj. znakovi koji upućuju na druge znakove ( procesualnost
interpretacije) ? na 'tragu promatrača koji obrađuje informacije' ili na 'tragu
promatrača čiji živčani sustav s okolinom međusobno djeluje stalnim mijenjanjem
svoje strukture'?<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn4" name="_ftnref4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[4]</span></span></span></span></a> </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Elektrokemijski impulsi kao 'informacije bez porijekla' mogu
preživjeti neko vrijeme, poput brodolomaca na splavi, u nadi da će im netko
pružiti ruku spasa, ali kao materijalnom gorivu svijesti 'stanje konglomerata
vremena i prostora' im je imanentno pa samim time i “obvezujuće“. Ako je dakle
Kosuth stvaranje novog djela vidio u promjeni prostora(zbog čega je i ponavljao
svoju instalaciju), na neki je način priznao utjecaj okoline u promjeni
strukture svoje instalacije(premda za Kosutha njegova stvarna stolica nije
nešto što predstavlja konkretan predmet iz vizualne realnosti, nego –ideja
stolice?! ) </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
U tom smislu i sama <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">interpretacija</b>
kao konstitutivni element konceptualnog načina promišljanja u umjetnosti<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u odnosu na osjetilnu svjesnost gravitacije
tj. ljudsku težnju ka stabilnosti, je sekundarnog karaktera ako u sebi ne nosi
osjećaj <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">pra- kontinuiteta</b>. Upravo se
tu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uočava i temeljni ali tragikomični
nesporazum između historijske “konceptuale“ i biti slikarstva. Naime,
rodonačelnici konceptualne umjetnosti slikarstvo percipiraju kao ukalupljenu i
fiksiranu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>formu što je u temelju
pogrešno shvaćanje esencije <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">slikarstva</b>
koje nije tek puki historijsko- sociološki fenomen (premda danas 99% svih onih
kojih se bave slikarstvom nemaju apsolutno nikakve veze sa slikarstvom u
smislu<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>svijesti o vlastitoj tjelesnoj
reakciji u odnosu na gravitacijsku uravnoteženost prostora u kojem opstoje)
kojeg su posljednjih pedesetak godina raznorazni <i style="mso-bidi-font-style: normal;">gramatičari duha </i>imali(a mnogi imaju i dalje) namjeru ukloniti ne
razjasnivši gdje i kada uopće započinje “priroda umjetnosti.“Vjerovanje u moć
interpretacije kao jedinu pokretalačku snagu osiromašuje potencijalnost
iskustvenosti prostora u kojem„ ljudske odluke nikada nisu potpuno racionalne
nego su uvijek obojene emocijama“<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftn5" name="_ftnref5" style="mso-footnote-id: ftn5;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 12.0pt;">[5]<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixIIGDdEL822HRBJ-WOslXE8Y3j8SPniEzStkHoCtP7N6gdeEkPmVVqXFTOd5-0ObRdByb6UgXguQIafIYbL7M_rsf8ADhmOCTkpPVcPE6zp_79829jbZZfhxO2TWSQU-EfClBvD8mBl0N/s1600/20170624_113937.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1028" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEixIIGDdEL822HRBJ-WOslXE8Y3j8SPniEzStkHoCtP7N6gdeEkPmVVqXFTOd5-0ObRdByb6UgXguQIafIYbL7M_rsf8ADhmOCTkpPVcPE6zp_79829jbZZfhxO2TWSQU-EfClBvD8mBl0N/s320/20170624_113937.jpg" width="205" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><b>Zlatko Kozina</b><i><b>:Fotosinteza vs J.Kosuth,</b></i><b>2017.</b></td></tr>
</tbody></table>
</span></span></span></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Bilo kako bilo Kosuthovo dokumentiranje semiotičkog
tropleta(označitelj-označenik-znak) unatoč umnoj razigranosti i visokom
apstrahiranju ni na koji način ne govori o organičnosti i međuprostoru
kontinuiteta, a još manje o konkretnom i pojedinačnom koje je na koncu ono
jedino preostalo sposobno za potencijalnost empatije kao nečeg nužnog u
međuljudskim odnosima(nisu li sve te značenjske kombinacije namijenjene upravom
onom “drugom“?).<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Potreba za ravnotežom
koja je slikarstvu imanentna, mogućnost je utkivanja u tuđu stvarnost što je s
druge (konceptualne) strane (zbog ustrajavanja na ukalupljenim paradigmama) <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nemoguće , a što se pak ogleda u autističnoj
pretpostavci prema kojoj bi<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>sakraliziranje lingvističkih trakavica moglo potaknuti neke nove
civilizacijske skokove. No,ogoljela semiotička analiza nečijeg stradanja(na
primjeru holokausta<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je to posebice
vidljivo) gotovo je neupotrebljiva. Svijest o jednakovrijednostima svih ljudi<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kodirana je još prije nekoliko milijardi
godina ,odnosno moglo bi se parafrazirati UNICEF-ov zaključak:</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span style="font-size: 11.0pt; line-height: 150%;">Važnost prve tri
milijarde godina<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>u velikoj mjeri utječu
na postignuća u našem vremenu. Svemir se razvija na način da veze potaknute u
tom razdoblju interakcijom sa svim što nas okružuje ,a posebice s najbližim
osobama ostaju zauvijek. Svijest o tome ne može se kasnije nadoknaditi pa je
važno svim ljudima na svijetu osigurati podršku od najranije dobi. </span></i></b><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div style="mso-element: footnote-list;">
<br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<div id="ftn1" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref1" name="_ftn1" style="mso-footnote-id: ftn1;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[1]</span></span></span></span></a> Unicef .URL: <a href="http://www.unicef.hr/rani-razvoj-djece/">http://www.unicef.hr/rani-razvoj-djece/</a>
(2017-09-12)</div>
</div>
<div id="ftn2" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref2" name="_ftn2" style="mso-footnote-id: ftn2;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[2]</span></span></span></span></a> Fox,Matthew; Sheldrake,
Rupert .Fizika anđela.Čakovec:Dvostruka duga,1999.</div>
</div>
<div id="ftn3" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref3" name="_ftn3" style="mso-footnote-id: ftn3;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[3]</span></span></span></span></a> Prilog konstruktivističkom
načinu mišljenja, 2017.URL:https://pustopoljina.net/2017/08/14/prilog-konstruktivistickom-nacinu-misljenja/(2017-08-16)</div>
</div>
<div id="ftn4" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref4" name="_ftn4" style="mso-footnote-id: ftn4;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[4]</span></span></span></span></a> Pauše,Željko .Matematika i
zdrav razum .Zagreb: Školska knjiga,2007.Citirano prema: Capra,Fritjof..The Web
of Life,1996.</div>
</div>
<div id="ftn5" style="mso-element: footnote;">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="https://www.blogger.com/blogger.g?blogID=1478041688051207267#_ftnref5" name="_ftn5" style="mso-footnote-id: ftn5;" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><span style="mso-special-character: footnote;"><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-family: "times new roman"; font-size: 10.0pt;">[5]</span></span></span></span></a> Isto</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-52968592740644059902017-07-23T02:59:00.002-07:002017-12-18T13:15:32.538-08:00Glavni igrač<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
U momčadskim
sportovima kao što su primjerice nogomet, američki nogomet ili košarka , „sukobljavaju se „ dva
kolektiva, dvije <i>organičke</i>
forme koje poput amebe stalno mijenjaju
vlastiti oblik. I premda je riječ o
nastojanju oba kolektiva ne bi li postigli pogodak ili pak osvojili prostor na uštrb onih
drugih, u cijeloj toj nepredvidivosti(unatoč trenerskim koncepcijama i
zamislima prije same utakmice) redovito do izražaja dolazi jedan igrač- organizator
igre. U nogometu tog igrača nazivaju još <i>srednji
vezni</i>, u američkom nogometu, <i>quarterback</i>,
a u košarci <i>playmaker</i>. Najveći
svjetski klubovi te igrače redovito najviše i plaćaju; na koncu oni su ti zbog
kojih izraz <i>sportska sreća</i> zadobiva
bitno drugačije značenje. No, isto tako
njihove bi se poteze kojima bi na utakmici znalački stvorili višak
igrača, teško moglo nazvati tek izvedbom trenerske koncepcije jer ti su potezi
prije svega rezultat osobnog rada samog igrača , njegove intuicije ,kinestetičke inteligencije
na najvišoj razini te svakako vrhunskog talenta. Istovremena <b>svjesnost</b> vlastitog te tijela drugih
igrača u prostoru u kojem su ista u
stalnoj formacijskoj izmjeni nije tek puka <b>koncentracija</b>.
Razlika između svjesnosti i koncentracije vidljiva je kroz sliku vozača koji je
za vrijeme vožnje sposoban istovremeno žustro raspravljati sa suputnicima te u isto vrijeme potpuno biti
svjestan što se zbiva na cesti i okolo nje ( tautološki rečeno): „ <i>igračeva</i> je svijest raspršena na više strana i pritom opaža više
stvari odjednom.“<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Frela%20text.doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>(kurziv
dodan Z.K. ).Koncentraciju je s druge strane lako omesti jer je usmjerenost na
nešto, „snop svjetla“(poput lasera)<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Frela%20text.doc#_ftn2" name="_ftnref2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a> , onaj
“drugi“ igrač koji nije naučio ne
gledati u loptu dok trči ususret suparnicima pa mu osjećaj kontinuiteta
prostora i međuprostora stalno izmiče.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Ono što je ipak
ključno u svemu tome su -reakcije ljudi koji prate spomenute sportove. Njihove
reakcije proizlaze iz poznavanja pravila i strukture igre koju prate pa
uživljavanje pri promatranju svega što se zbiva na terenu zadanih pravila i
gabarita kod njih stvara dojam kompetencije. Uglavnom, neporeciva je činjenica
kako se ljudi širom svijeta i dalje intuitivno dive svim tim sportašima,
jednostavnosti njihovih poteza- osjećajući da isto oni sami nisu sposobni
izvesti, ali razumjeti, svakako da. Je li dakle zainteresiranost za takve
„sporedne stvari“ dokaz visoke vrijednosti <b>svjesnosti</b>
s imanentnom joj raspoloživosti? Jer možda je upravo <b>ritam banalnosti</b> svojevrsno opravdanje nemoći pojedinca koji u
dubini vlastitog bića čezne za ritualnim formama i pripadanjem zajednici ljudi
u najširem smislu. Ipak većini pojedinaca blagotvornost takve vrste kad je u
pitanju nešto što se naziva strategijama suvremene umjetnosti bit će uskraćena.
Primjerice, milijarde ljudi na svojim malim ekranima (danas i zaslonima
računala)svakodnevno uživa u raznoraznim snimljenim materijalima-od najgoreg smeća
do visoke i kvalitetne produkcije i sadržaja. Sam gledatelj za vrijeme trajanja
kakvog igranog odnosno dokumentarnog filma nije svjestan eksplicitne/ sublimne semantičke navođenosti,
no nesvjesno ipak prihvaća nametnu igru (ne)predočavanja. S druge strane ,takva
vrsta pasivnosti kad su u pitanju radovi video umjetnosti, otežavajućeg je
karaktera budući da (neki će znanstvenici reći kako je prosječan čovjek
svjestan stvarnosti svega dvije do tri minute na dan što upućuje na to kako je
“autopilot“ u video svijetu potpuno nekorisna naprava) neupućenost u semantičke
obrasce prošlosti dovodi do kasnijeg “sljepila“.Ono dakako, ne biva izazvano
trenutačnim <i>flashom</i> povijesnih (ne)zgoda,
nego u slijedu jednosmjernih
pozitivističkih <i>pseudoimpetusa</i>
koji se sve manje sjećaju daljnjeg “rođaka“ <i>respectusa</i>.
Odgojene u duhu <i>demencije</i> , mase
anasteziranih receptora nisu više sposobne dekodirati univerzalnost starih
priča; premda ispričane najnovijim medijima svoga vremena ne uočavaju u predočenom
preslik vlastite situacije , prepuštajući se ekstatičnom deliriju u kolektivnoj
kaši općeprihvaćene tuđe “najvažnije
sporedne svijesti na svijetu“. U uvijek
istoj (sportskoj) priči prostor opažanja je protokolaran i omeđen, a
reducirano znanje zajedničko. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Dijametralno
suprotno spomenutoj „sportskoj“ priči, u zajednički koncipiranim video radovima
odnosno dokumentiranim performansima umjetnika Vladimira Freliha i Dragana Matića pod nazivom "Sifonija"susrećemo se sa sasvim drugačijim načinom izdvajanja pojedinca u
vremenu-slici u odnosu na neke druge medijski pohranjene „glavne junake.“ Obojica
umjetnika naoko obavljaju besmislene radnje(“Čovjek u prvom planu“ “,Farbanje“, ) ili se pak nalaze u besmislenim situacijama(“Bel trup
plovi po Crna Reka“, “Tajkun“, “Time“) .I premda se radi o različitim radnjama
i situacijama, one u sebi sadrže univerzalnost čije su vezivo zvuk i voda ali
začudo i - gotovo svi “izmi“ slikarstva 19.stoljeća!(uz naravno,neizostavnu
svijest o međusobnim presjecima naslijeđenih topografija.) Projicirane video snimke se poistovjećuju s
pejzažnim formatom kakav je bio
uobičajen u tradicionalnom slikarskom mediju poprilično asocirajući poviješću
umjetnosti inficiranog promatrača na
neke „slavne teme“ slikarstva 19.stoljeća. Tako dakle “Tajkun “ neodoljivo
podsjeća na C.D.Friedrichovog “Redovnika“ no za razliku od svog starijeg
prethodnika opijenog metafizičkim osjećajem prostora i sebe u prostoru, tlo na
kojem se suvremeni usamljenik nalazi sve je manje ,a mogućnost djelovanja u potpunosti
onemogućena. Ta se crta angažiranosti prepoznaje
i u radu “Čovjek u prvom planu“ u kojem jedan od umjetnika zamahuje krampom po
vodi stojeći na ostacima građevine iz tzv. “boljih vremena“ ne pomičući u
socio-ekonomskom smislu status eksploatiranog neznanca s prostora jugoistočne
Europe niti za milimetar za razliku od
Courbetovog izdvajanja najsiromašnijih uzdignutih na pijedestal kao nevidljivih temelja
vidljivog sjaja i napretka tog doba. Plutanje tijela itekako podsjeća na
Millaisovu “Ofeliju“ čija se krhkost i nemoć utapaju u grubom okruženju
stvarnosti kojoj se ne može suprotstaviti. Rad naziva “Time“ koristi multiplikaciju istog umjetnika na
više različitih mjesta i to u jednom
kadru prizivajući Cézannea koji slika svoje motive iz više perspektiva
razbijajući jedinstvenost euklidskog prostora .I konačno ako je kako neki
znanstvenici kažu - voda univerzalni receptor kako same energije tako i
informacija, bi li to bio odgovor na pitanje -zbog čega uopće „farbanje vodom“?</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1cd5fNnvdRndKS0yMyqqwWs3lkez7ewOqoTQyFYGPdZt4BaPeMlO6TM0jCi4Pinh374R36LSa7WZTWxEOzIOd87uY21bDpqKmM7LIcaosZM0m7qfgt3sBIXYlYTA66VXo6DRJKbMQ40Gx/s1600/unnamed1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="1000" height="192" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1cd5fNnvdRndKS0yMyqqwWs3lkez7ewOqoTQyFYGPdZt4BaPeMlO6TM0jCi4Pinh374R36LSa7WZTWxEOzIOd87uY21bDpqKmM7LIcaosZM0m7qfgt3sBIXYlYTA66VXo6DRJKbMQ40Gx/s320/unnamed1.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Je li
podudarnost između performativnih videa i slikarstva 19.stoljeća slučajna? Možda,
a možda je i očekivana jer je upravo to stoljeće ono u kojem se zamah
industrijske revolucije rasplamsao do neslućenih razmjera i time poradi opće znanih posljedica izazvao
dvojicu umjetnika na umjetničku reakciju. Na kraju ostaje pitanje svih pitanja:
Je li uopće moguće, barem na trenutak, zadobiti djelić “osjećaja zajedništva“ kakvo zadobivaju <i>srednji vezni, quarterback i playmaker</i> u
svojim “mikrosvjesnostima bez razloga“?</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Vjerojatno ne,
jer polje u kojem se utakmica igra ne zauzima isti prostor , a niti vrijeme.
Polje je to koje zahtijeva upućenost u vlastiti razvojni ciklus u svakom smislu
(što zahtijeva puno više odgovornosti i puno manje oportunizma) </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Da paradoks bude veći -u utakmici koja se igra, Vladimir Frelih i
Dragan Matić jednostavno ukazuju kako je glavni igrač upravo ta ista publika, postojećoj
im svijesti unatoč.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 14.85pt; text-align: justify;">
<b><span style="color: #222222; font-size: 14.0pt;">Literatura:</span></b><span style="color: #222222; font-size: 14.0pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background: white; mso-outline-level: 4;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="background: white; line-height: 18.0pt; mso-outline-level: 4; text-align: justify;">
<span style="color: #222222; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: HR;">De Mello, A.(2001 )<i>Buđenje svijesti</i>,
Zagreb ,Izvori<b><o:p></o:p></b></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Frela%20text.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>
De Mello, Anthony <i>Buđenje svijesti</i>
,Izvori, Zagreb 2001, str.72</div>
</div>
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Frela%20text.doc#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Isto</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-59869779124590180252017-07-05T15:14:00.001-07:002017-07-05T15:30:11.247-07:00"All-overer"<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Američki slikar
Jackson Pollock bio je otac akcijskog
slikarstva i <i>drippinga</i>; slikarske tehnike koju je Gilles Deleuze dijagnosticirao
kao otkrivanje “katastrofe“ vizualnog pri
čemu je možda od svega najvažnije <b><i>iskustvo sloma vizualnih koordinata</i></b>,<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a> sloma
koji se u umjetničkim krugovima inače označava terminom “all-over painting.“ U određenom bi
se smislu navedene konotacije mogle dovesti i u vezu s hrvatskim stripašem
Dubravkom Matakovićem, odnosno s njegovim stripovima koji samo na prvu
izgledaju poput svih ostalih. Miljenko
Jergović ga je proglasio najboljim
pripovjedačem kojega je hrvatski strip u svojoj povijesti imao<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftn2" name="_ftnref2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a> i
zasigurno je kako će suptilniji i poviješću umjetnosti bremenitiji promatrač
uočiti sličnosti s Pollockom, za kojega je Willem de Kooning onomad rekao kako
je „probio led“ otvorivši tako “pukotinu“ kroz koju se već sedamdesetak godina
i dalje provlače sve kreativne duše željne osvajanja nepoznatog prostora( i
najvjerojatnije unaprijed osuđenog na neosvojivost) .Naime, kao što Pollockove
mrlje i linije koje se međusobno pretaču: ništa ne opisuju; nisu konturama čemu;
<i>nemaju unutrašnjost niti izvanjskost<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftn3" name="_ftnref3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><b><span style="font-size: 12pt;">[3]</span></b></span><!--[endif]--></span></a></i> jednako tako i
Matakovićevi anti-junaci ispunjavaju prostor <b>iskustva sloma sadržajnih koordinata .</b>Stoga Jergović<b> </b>točno uočava atmosferičnost
umjetnikovog rukopisa kad kaže <i>kako je njegova crtačka manira oduvijek bila
uvjetovana naracijom koja, pak, nije maniristična, nego je zasnovana na
neočekivanim anegdotama, igrama riječi, aluzijama, grotesknim kalamburima i
jezičnim figurama kakve je nemoguće imitirati ili ponoviti.</i><a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftn4" name="_ftnref4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><b><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><b><span style="font-size: 12pt;">[4]</span></b></span><!--[endif]--></b></span></a> I upravo je takvoj
Matakovićevoj narativnosti imanentna nenarativnost čija
“ apstraktnost“ i kontinuitet ne proizlaze iz odsustva priče nego iz
istovremenosti nespojivih tema i mitova i likova iz prošlosti i sadašnjosti <a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftn5" name="_ftnref5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[5]</span></span><!--[endif]--></span></a>.
Amiši i prethistorijska <i>Mater Familias</i>
; Gmižić i Vrag; Stari Kustos i Ban Đuda
Kirbaj Šesti kao da potvrđuju Matakovićevu “apstrakciju“ u kojoj je pripovjedanje poduprto vrhunskim
crtežom, a crtež vrhunskim
pripovijedanjem pa je čitatelj/gledatelj nacrtanih kadrova u dilemi uživa li u
crtežu ili u priči ( ikoničnost i indeksnost kod autora jedno).Umjetnik će
jednakom pozornošću nacrtati pauka na zidu i lice glavnog junaka inzistirajući
na semantici groteske u kojoj je sve zadobilo ljudsku mjeru. Neizostavni crteži
izlučevina koji se „neobavezno“ pojavljuju
potvrđuju staro alkemijsko pravilo po kojem se zlato krije u prljavštini
ili jednostavnije rečeno: ništa ljudsko, umjetniku nije strano, a nije strano jer isti ne moralizira i ne bira “stranu u
sukobu svojim drippingom all-over istine .</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjm4lXPCNLfJ0-nkiOPAoE19TvbMebCsIaj6dgey_p05KjAPFXPWhDamF1AnHnQPBLtUOaG19ps9BFYEoPZUA-vLuuxiHw3uVshTD2To0STnjHH4UrYRGrXBZXIPFpHY1j0P6eEEn1Y4jl/s1600/Atonska+prijetnja+1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1105" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjm4lXPCNLfJ0-nkiOPAoE19TvbMebCsIaj6dgey_p05KjAPFXPWhDamF1AnHnQPBLtUOaG19ps9BFYEoPZUA-vLuuxiHw3uVshTD2To0STnjHH4UrYRGrXBZXIPFpHY1j0P6eEEn1Y4jl/s320/Atonska+prijetnja+1.jpg" width="221" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;">Dubravko Mataković: Atonska prijetnja 1</td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Literatura:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoFootnoteText">
<h4>
<div class="MsoFootnoteText">
<div style="margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm; mso-outline-level: 5;">
<span style="font-weight: normal;">1.Jergović,M.(2017.)<i>Matakovićev poučak:Život ti počimlje
čim te neko,božemiprosti -pričepi</i> <a href="https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/matakovicev-poucak-zivot-ti-pocimlje-cim-te-neko-bozemiprosti-pricepi/(datum"><span style="color: black;">https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/matakovicev-poucak-zivot-ti-pocimlje-cim-te-neko-bozemiprosti-pricepi/(datum</span></a> objave:18.ožujka
2017.)<o:p></o:p></span></div>
<span style="font-weight: normal;"><o:p></o:p>
</span><br />
<div style="line-height: 18.0pt; margin-bottom: .0001pt; margin: 0cm; mso-outline-level: 5; text-align: justify;">
<span style="font-weight: normal;">2.Rajchman, J.(2000 )<i>Konstrukcije</i>,
Zagreb ,Naklada DAGGK</span><b><span style="font-size: 13.5pt;"><o:p></o:p></span></b></div>
</div>
</h4>
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
</div>
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a> Rajchman, J. <i>Konstrukcije</i>, Naklada DAGGK<i> </i>,Zagreb 2000.,str.104</div>
</div>
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a> Usp.Jergović, <i>Matakovićev poučak:Život ti počimlje čim te
neko,božemiprosti -pričepi</i> ,2017. URL:https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/matakovicev-poucak-zivot-ti-pocimlje-cim-te-neko-bozemiprosti-pricepi/(2017-3-18)</div>
</div>
<div id="ftn3">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftnref3" name="_ftn3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[3]</span></span><!--[endif]--></span></a> Rajchman, J.Op.cit.,str.105</div>
</div>
<div id="ftn4">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftnref4" name="_ftn4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[4]</span></span><!--[endif]--></span></a> Jergović,M.Op.cit.</div>
</div>
<div id="ftn5">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Downloads/Dubravko%20Matakovi%C4%87%20-All-overer.doc#_ftnref5" name="_ftn5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[5]</span></span><!--[endif]--></span></a> Rajchman, J..Op.cit.,str.100</div>
</div>
</div>
<div>
<div id="ftn5">
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-60663868335128074392017-06-22T12:24:00.000-07:002017-06-24T05:28:25.307-07:00Black Square Down The Second Time<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Antologijski <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Crni
kvadrat</i> ruskog avangardnog umjetnika Kazimira Maljeviča mnogim je kasnijim
generacijama umjetnika postao svojevrsnim kumirom,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>novom polazišnom točkom odakle su se uputili
u neizvjesnost vlastitog umjetničkog prostora. Naime poznata Maljevičeva teza
(u slučaju spomenute slike po kojoj je crni kvadrat =senzibilitet, a bijela
pozadina „ništa“ tj. ono što je izvan senzibiliteta) jasan je pokazatelj
avangardističkog pokušaja „izdvajanja“ umjetnosti iz svijeta svakodnevice i stvaranja
izolirane visokoparne atmosfere nove umjetničke „duhovnosti.“<br />
<div style="text-align: center;">
<b><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="SV" style="font-size: 12pt;">§</span></span></span></b></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
Radnja ratnog filma Ridleya Scotta „Pad crnog jastreba“(Black Hawk Down) iz
2001. zbiva se unutar petnaestak sati akcije u gradu Mogadišuu u Somaliji. Američke
snage pokušavaju uhvatiti vođu pobunjeničke skupine pri čemu bivaju raketnim bacačima pogođena dva
njihova visoko sofisticirana helikoptera tipa <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Black Hawk</i>.<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="SV" style="font-family: "verdana"; font-size: 12.0pt;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span></span></b>Kako to obično biva, pratimo mnoge likove u situacijama u
kojima su se neplanirano zatekli jer su istovremeno i idealni plan i povjerenje
u nadmoćnost tehnike prisilno <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>„srušeni“.<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<div style="text-align: center;">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><b><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="SV" style="font-size: 12pt;">§</span></span></span></b></div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify; text-justify: inter-ideograph;">
U radu <b style="mso-bidi-font-weight: normal;">Black Square
Down 2</b>; senzibilitet se <i style="mso-bidi-font-style: normal;">usadio </i>( istovremeno
i prisilno i dragovoljno ), u okolinu u „ništa“.<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Točnije u „bijelo ništa“ koje je u ovom slučaju“ <i style="mso-bidi-font-style: normal;">negativ</i> psihoanalitičkog spuštanja u vlastitu mračnost. Stoga je ta
bjelina donekle slična onoj španjolskog suvremenog slikara Miguela Barcelóa čiji
su prikazi (opet afričkog!) tla u stvari-himna svjesnoj i uzvišenoj, a nikako mrtvoj i<br />
podčinjenoj materiji .<br />
<br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<br /><br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYgFdJ1amBqwieHZKcLwrygtkrxsbrYzq0Px7WXHqqyeaSqEsqJBe4W7hPTnekQ8oG9EkbZfC4ZKd1UsCh1TeheXYy6wJcSk3BTfl06kDDoZhyfxtZIwsudSc4p90lN2C8HUgSSD1qF30w/s1600/20170610_182833.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="961" data-original-width="1600" height="192" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjYgFdJ1amBqwieHZKcLwrygtkrxsbrYzq0Px7WXHqqyeaSqEsqJBe4W7hPTnekQ8oG9EkbZfC4ZKd1UsCh1TeheXYy6wJcSk3BTfl06kDDoZhyfxtZIwsudSc4p90lN2C8HUgSSD1qF30w/s320/20170610_182833.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr align="left"><td class="tr-caption"><b>Zlatko Kozina:<i>Black Square Down 2</i> ,2017.</b></td></tr>
</tbody></table>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-69777065900814677422017-06-05T15:04:00.003-07:002017-06-05T15:04:53.671-07:00Natječaj: Traži se izvršitelj dobrih djela <div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
Objavljivanjem
tajnih podataka, Julian Assange
(glorificiran i demoniziran, istodobno) osnivač WikiLeaksa sa skupinom
istomišljenika prije nešto više od jednog desetljeća potaknuo je urušavanje
„politički korektnog“ ophođenja. Napadnuta je logika, jezik vladajućih! Zvuči
poznato, no ipak nije riječ o dadaizmu ( pokretu koji je to učinio
„dogovorenom“<i> </i>jeziku u jeku Prvog
svjetskog rata) premda je “prorok dolazećeg doba nedobrovoljne
transparentnosti“ kako nazivaju Assangea na neki način ponovio Duchampov čin izlaganja banalnih predmeta .WikiLeaksovi
su izloženi „predmeti“ ovaj put- <b>informacije</b>. Te informacije koje svako malo vremena
„iscure“ iz utilitarno-oportunističkog skladišta civiliziranog svijeta sve više postaju razlogom uznemiravanja
„našeg načina života“. Međutim, te informacije ne ispunjavaju baš svoj cilj u
potpunosti ili moglo bi se reći da ga ispunjavaju, ali na beznačajnom uzorku.
Razlog leži u, za mnoge neumitnom procesu „postvarivanja“ informacija.
Milijarde ljudi širom svijeta s tako dobivenom informacijom raspolažu kao s
potajno priželjkivanim predmetom (onako kako se priželjkuje luksuzni automobil
i nešto slično),a koji će s vremenom
postati tek <i>kompresijom</i>
,raspoloživom za re-kreaciju nove postvarene informacije. Logično, ta će
postvarenost nastati na materijalističkom mišljenju kako čovjek može spoznavati samo
svoje ideje dok stvarnost izvan njega (kako za one koji „odlučuju“ tako i za
one koji im „vjeruju“ )više neće biti važna tema promišljanja. Tkanjem takvih
algoritamskih struktura stvorila se jedna široka lepeza raznoraznih
„korektnosti“; krhka tvorevina čiji se zadatak anesteziranja (kad govorimo
primjerice o aktualnoj umjetnosti) ogleda u
svođenju suvremenih umjetnika i njihovog djelovanja na fino izbrušeno
biološko egzistiranje u nekoj okolini; popraćeno kemijskim reakcijama u
ljudskom središnjem živčanom sustavu uz dakako, neizbježnu kulturološku
zadanost. Upravo zato jedan od ciljeva tehnokracijskog društva i jest očuvanje informacija od mogućeg zagađenja kojima sve
više prijete kojekakvi „Assangei“, <i> </i>kojima je
ometanje procesa određivanja
„kvota empatičnosti“ na europskom tlu jedan od razloga postojanja. Tako je
jedan od „simpatičnih“ primjera kultiviranja „Europejca budućnosti“ (prije
nekih sedam godina) funkcionirao na
sljedeći način:<i><o:p></o:p></i></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 27.0pt; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 10.0pt; line-height: 150%;">Delegacija
Europske unije u Republici Hrvatskoj raspisuje natječaj pod nazivom: “Ljudi za
ljude“ za učenike srednjih škola
diljem Hrvatske. Natječaj se provodi u okviru Europske godine borbe protiv
siromaštva i socijalne isključenosti, a objavljuje povodom Međunarodnog dana
borbe za iskorjenjivanje siromaštva(17.listopada)<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 27.0pt; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 10.0pt; line-height: 150%;">[…]Za
sudjelovanje u natječaju učenici trebaju pokazati da su nekome pomogli ili
poduzeli konkretne i inovativne aktivnosti u borbi protiv siromaštva i
socijalne isključenosti u svojoj životnoj sredini te ih dokumentirati u
audio-vizualnom obliku poput fotografija, prezentacija ili kratkog filma.
Učenici se mogu prijaviti na natječaj individualno ili u grupi do tri učenika.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 27.0pt; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
<span style="font-size: 10.0pt; line-height: 150%;">Pri
ocjenjivanju radova naglasak će biti stavljen na učinak, inovativnost i
kreativnost same aktivnosti koju su učenici poduzeli u borbi protiv siromaštva
i socijalne isključenosti kao i njezinu održivost. Uz to, ocjenjivat će se i
način te kvaliteta interpretacije učinjenog[…]</span><a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Natje%C4%8Daj.doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: HR;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a><span style="font-size: 10.0pt; line-height: 150%;"><o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; margin-left: 27.0pt; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
Navedeni
tekst natječaja objavljen
17. listopada 2010. na jednom
internetskom portalu na trenutak bi
zazvučao gotovo <i>monthypaythonovski </i>,da
ovaj put delegacija Europske unije, doista nije mislila ozbiljno .Kako je
prošla avantura europske mladeži dok je
kucala na istrošena stara vrata siromašnih(koje se katkad zna nazivati i
bližnjim) pojašnjavajući im svoje
vlastite koncepte(ne bi li kao nagradu osvojili put za Bruxelles) s prigodnim poklonima, danas znaju valjda tek
sudionici tog projekta čiji je napor(da se ne bi krivo protumačilo) čak i s
takvim impetusom hvale vrijedan.(Analogno promatrajući cijeli projekt, tu bi
transgresiju duha moglo usporediti s naslikanim sjajnim izlozima Richarda
Estesa koji egzistiraju tek u nepostojećem hiperrealnom prostoru)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
Možda je iz tog razloga dobro prisjetiti se Francuske 19.stoljeća kada je u
njoj djelovao ponajbolji francuski i svjetski karikaturist, slikar i grafičar -Honore Daumier. Upravo je on u tom istom 19.stoljeću, svojim satiričkim
crtežima i slikama kritizirao ondašnji
politički establišment, njihovu sitničavost,
lakovjernost te pohlepu svih društvenih slojeva .I doista je bio dobar u tome. Ipak ono što je kod njega bilo(a
i danas je)najprivlačnije- je iskazana <b>sućut
</b>koju je osjećao<b> </b>prema običnom<b> čovjeku </b>u odnosu na mnoge današnje etablirane zvijezde karikature
kojima niti dandanas nije jasna bitna razlika između sarkazma i humora. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
U
svojoj poznatoj slici <i>Kola trećeg razreda</i>
naslikanoj oko1862. ,on slikarski opisuje „osamljenu gomilu .Tim je ljudima
zajedničko samo putovanje u željezničkom vagonu .Iako natiskani, oni ne
primjećuju jedan drugoga ,jer je svatko sa svojim mislima“<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Natje%C4%8Daj.doc#_ftn2" name="_ftnref2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: HR;">[2]<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5c4Zs44BdzkQLuqaQ64wYA-tWmrr8VsR5rIcYloyj8OApq193g3Hp6zZ1fMpGlq1oOV61hIne0kD1P3IF1iJlLlsr4ot7DgJULHDcH5i63rEXnAkrTeLHB9H8TvkQjLNBWJ0eoDc4kJQT/s1600/daumier_thirdclass.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="410" data-original-width="576" height="227" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5c4Zs44BdzkQLuqaQ64wYA-tWmrr8VsR5rIcYloyj8OApq193g3Hp6zZ1fMpGlq1oOV61hIne0kD1P3IF1iJlLlsr4ot7DgJULHDcH5i63rEXnAkrTeLHB9H8TvkQjLNBWJ0eoDc4kJQT/s320/daumier_thirdclass.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;"><b>Honore Daumier:<i>Kola trećeg razreda</i> oko 1862.</b></td></tr>
</tbody></table>
</span></span><!--[endif]--></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
Jasno
je da Daumier nije dobio narudžbu za tu sliku. On ju je jednostavno naslikao jer je posjedovao
osjećaj za tuđe dostojanstvo. Budući da natječaja nije bilo, postavlja se
pitanje otkuda su mu uopće navirali takvi osjećaji empatije? Zasigurno da ih
nije zaradio zahvaljujući školskom programu ili pak projektima svoje vlade
odnosno briselske administracije, jer ih
naravno nije niti bilo .Danas ih ima, no koliko su to stvarne
rezonancije koje diraju nečiju dušu ?Osjetiti nečiju tjeskobu s iskrenom
utješiteljskom namjerom može samo onaj
koji u drugome vidi svoju „zrcalnu“sliku. A
„zrcaljenje“ danas kao i u vremenima prije zahtijeva nešto što se zove poniranje u vlastitu
nutrinu. Sipanju „otrovne žuči“ (što je imanentno sarkazmu) u Daumierovim
djelima nema mjesta. I njegov bi se rad također donekle mogao označiti
ondašnjim „curenjem informacija“, ali na
jedan puno suptilniji način. I nije tu bila važna tek informacija nego
jednako tako i onaj tko je iza
informacije stajao kao potpora obespravljenim, kojih dakako ni tada nije
manjkalo. Njegove crtačke i slikarske kompozicije bile su drugačije, prevladavajući
smeđe-zeleni tonovi nisu se trudili sakriti grubost koja je izbijala iz
cehovski nedogovorene i„nedovršene“slikarske <i>fakture</i> iz koje kao da je
izbijao smrad proleterskog i seljačkog urina. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
Julian Assange je inače uglađen
sredovječni muškarac čije informacije
koje su „procurile“ do javnih medija , izgledaju kao da nemaju ni mirisa ni
tijela(kao što to uostalom nemaju niti birokratski natječaji vezani za empatiju
) pa ih je uopće teško i uspoređivati s „praznim pogledom“ ljudi iz <i>Kola
trećeg razreda</i> koje je tada aktualni društveni sustav učinio takvim. U tom smislu ovdje se
ne može govoriti o dijakronijskom efektu jer Assangeove informacije jednostavno
ne emaniraju novonastale „praznine ljudskih srdaca“,odnosno to čine tek <b>indirektno</b>.
Istina je to raspodijeljena na rate- u kojima se „novac“ vidi jedino kroz
brojke na zaslonu računala dok je
Daumier svoju istinu istresao kao
„gotovinu“ na stol kolektivnog suosjećanja (onako kako bi neki otac u kuću donio
dnevni utržak ne bi li mu obitelj preživjela-
ne razmišljajući pritom previše o sebi) Daleko od toga da se pomisli
kako Australac nije imao dobre namjere ,no jednostavno je riječ o tome kako u
njegovom angažmanu- za onog drugog –sumnja u konkretnost nadvladava realnu
korisnost. U najboljem sučaju ta je sumnja <i>Ensorovska</i>-
ali to je već kako bi jedan poznati teoretičar umjetnosti rekao: pitanje
poznavanja povijesti [nedostatne ] umjetnosti etc.,etc</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 24px; text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Literatura:</span></b><o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 24px; text-align: justify;">
<span style="font-family: Times; font-size: 10pt; line-height: 20px;">Janson,A.F./H.W.(2003.) <i>Povijest umjetnosti ,</i>Varaždin: Stanek </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; tab-stops: 71.25pt; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Natje%C4%8Daj.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: HR;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Delegacija EU raspisuje natječaj za učenike srednjih škola:“Ljudi za
ljude“,2010.URL:http://www.vusz.hr/novosti-najave-i-sluzbene-obavijesti/delegacija-eu-raspisuje-natjecaj-za-ucenike-srednjih-skola-ljudi-za-ljude(2017-06-05)</div>
</div>
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/Natje%C4%8Daj.doc#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10.0pt; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: HR;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a>
.Janson<a href="https://www.blogger.com/null" name="_ftn1"></a><a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C4%B9%C2%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref1" title=""></a>, Anthony F /.Janson, H.W <i>Povijest
umjetnosti,</i>Varaždin:Stanek,2003,str.681.</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-70626237276949260762017-05-05T01:15:00.002-07:002017-05-05T01:34:40.312-07:00Aboriginal music for Marina Abramović<span style="color: #741b47;">...MMMMMMAMA MOMA MAMA MOMA MAMA MOMA MOMA MAMA MOMA MAMA MOMA MAMA MOMA MAMA MOMA MAMA MOMA MAMA MOMA MAMMMMMMM...</span>zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-73813687603574866402017-04-16T16:57:00.000-07:002017-04-28T00:47:43.934-07:00Produžena materija <div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Venecijansko se
slikarstvo u odnosu na ostale talijanske slikarske škole (od <i>quattrocenta</i> pa sve do rokokoa) oduvijek
odlikovalo „kolorizmom“ i slobodnijim
potezom kista. Navedena se karakteristika jasno uočava i na slikama čuvenog Tiziana
Veccelija koji je u svom mladenačkom
razdoblju slikao uobičajene renesansne teme, od sakralnih do mitoloških.
Govoreći upravo o mitološkim prizorima dok uspoređuje njegovo slikarstvo toga razdoblja s
onim Rafaelovim, H. W. Janson kaže: „ Svijet klasičnih mitova on smatra dijelom
prirodnog svijeta koji nije nastanjen oživljenim kipovima nego ljudskim bićima
od krvi i mesa.“<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftn1" name="_ftnref1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[1]</span></span><!--[endif]--></span></a>Očigledno
kako samom Tizianu antički <i>panteon </i>nije
bio tek skladište simbola koje se na propisnoj udaljenosti distancira od gledatelja, nego je ono više
bilo poziv na uključivanje u arhetipsku
rijeku života. U njegovim kasnim djelima paleta mu postaje sve oskudnija, a
faktura pastuoznija. Međutim nije to <b>emanacija
bezizglednosti</b> svojstvene enformelističkoj pastuoznosti modernog i
postmodernog doba,nego upravo suprotno: Tizianov impasto djeluje treperavo i prozračno ,a
materijalna čvrstoća isijava ozarenost i vedrinu.<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftn2" name="_ftnref2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a>
I upravo se to vidi na slikarevom prikazu(1565.g.) Šimuna Cirenca kako Isusu
pomaže nositi križ. Premda slika(kompozicijski) najavljuje nešto što će u
umjetnosti uslijediti u kasnijoj
stilskoj epohi (crvenkasto-smeđi tonovi koji prevladavaju na čitavoj
površini slike uz svjetlosno akcentuiranje na licima i rukama prikazanih aktera
donekle prizivaju barokna obilježja) ona
se od nje ipak razlikuje, jer unatoč slobodnijim potezima kistom koji su posebno vidljivi na grimiznoj
Kristovoj haljini ,relativna čvrstoća obrisnih linija i neobična mirnoća ipak
pokazuje kako je još uvijek riječ o renesansnom poimanju oblikovanja (prikazana
Kristova tjelesna patnja transformirana je u mirnu smislenost što bi se sudeći prema prikazanom moralo činiti potpuno
nelogičnim, pa i paradoksalnim). Dakako, fenomenološki gledano pogrešno bi bilo
sva obilježja nekog umjetničkog stila pripisati tek
jednoj epohi ( „upisani tragovi“ prije svih pripadaju pojedincu). Znakovito
je kako je Tizian naslikao Krista koji se nakon što je pao pod križem oslanja
na <b>kamen. </b>Kamenu se dakako mogu
pripisati mnogobrojna simbolička značenja od kojih je možda najznakovitije: „Kamen
što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“(Ps 118,22) Kamen <i>zaglavni </i>(Krist) o kojem se govori
zapravo je tjemeni kamen, krunište svoda(to je posebice vidljivo u gotičkim katedralama) u
kojem se sastaju rebra i u kojem se na neki način dovršava rast građevine. Šimun
Cirenac predstavlja <i>su-graditelja</i>,
čovječanstvo svih vremena,<i> </i>opravdanje
,trenutačno stanje i procesualnost noogeneškog
palimpsesta s pripadajućim mu <i>pra</i>-<i>slojevima</i>: nastanka, vitalizacije i
hominizacije materije .U sljedećem koraku sve veća čovjekova svijest tu će materiju humanizirati, a ona sama u nekim sljedećim
eonima konvergirati ka dovršenju organičnog Svemira u točki Omega, odnosno Kristovom drugom
dolasku. <a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftn3" name="_ftnref3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[3]</span></span><b><span class="MsoFootnoteReference"><b><span style="font-size: 12pt;"><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjv-UkZQfZesSWSzolLYOJbKXQMcY720OCf9XRwR8QXHPl0Gn8Yf0KDUTOYXJiCPRNI1i_r8pMExnpGhjZgNrNHpi9p3mD9tDfPRTGFDVTdFZl667xTLXapRCYHY-00ljt6TMWYBIoYqDSS/s1600/800px-Titian_-_Christ_Carrying_the_Cross_-_WGA22830.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="265" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjv-UkZQfZesSWSzolLYOJbKXQMcY720OCf9XRwR8QXHPl0Gn8Yf0KDUTOYXJiCPRNI1i_r8pMExnpGhjZgNrNHpi9p3mD9tDfPRTGFDVTdFZl667xTLXapRCYHY-00ljt6TMWYBIoYqDSS/s320/800px-Titian_-_Christ_Carrying_the_Cross_-_WGA22830.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;"><b>Tizian Veccelio: <i>Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ</i> ,1565</b></td></tr>
</tbody></table>
</span></b></span><!--[endif]--></b></span></a></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Za razliku od
Tiziana koji je u jednu organičku i nerazmrsivu cjelinu stopio: antičke mitove
, kršćansku ikonografiju i svakodnevicu, moderna likovna umjetnost s početka
dvadesetog stoljeća s materijom postupa bitno drugačije i iz drugih ishodišta. Primjerice, dadaist
Kurt Schwitters, svoje je <i>umjetničke</i>
materijale od kojih je stvarao kolaže i asamblaže , doslovno tražio u smeću[...]
„držeći se starog alkemijskog pravila prema kojem se dragocjeni predmet nalazi
u prljavštini“<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftn4" name="_ftnref4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[4]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Tu će <i>prljavštinu</i> kartezijanskim
duhom impregnirana psihoanaliza tumačiti na očekivani način: [većini
psihoanalitičara kozmička je cjelovitost kao pojam, uglavnom nepremostivi kamen
spoticanja]“Ono što ni umjetnici kao ni alkemičari vjerojatno nisu shvatili
,bila je psihološka činjenica da oni projiciraju dio svoje psihe u materiju ili
nežive stvari[...] za razliku od alkemičara, ljudi poput Schwittersa nisu bili
zaštićeni kršćanskim poretkom“.Štoviše postojala je bitna razlika jer
kršćanstvo“teži za svladavanjem materije(danas se više koristi sintagma- <i>prihvaćanje materije</i> ) pri čemu je Schwittersov umjetnički
čin apstraktnim komponiranjem
materijalnih fragmenata re-kreirao imanentnost biti(esencije) tih istih
materijala u samom procesu izrade određenog djela.<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftn5" name="_ftnref5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 12pt;">[5]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Time se umjetnikovo upuštanje u preoblikovanje materije vlastitom evoluiranom
sviješću naziva vezanjem fiksne ideje uz materiju, a znamo li kako mehanicističko
kartezijansko stajalište psihoanalize
kao moderne znanosti isključuje tijelo[materiju] iz mislećeg duha, tim više ne
čudi neprepoznavanje vlastitih fiksacija uz pomoć kojih se odriče mogućnost
postojanja uma kao entiteta koji nije ograničen fizičkim granicama pojedinačnog
tijela. Pozivanje na empatiju(kojom se navodno odlikuje svaki vrsni
psihoanalitičar) tako postaje poprilično
neuvjerljivo jer kako uopće lansirati vlastito uživljavanje prema bilo kome s
piste vlastite egzistencijalne krhotine
ako se ne vjeruje u kozmički kontinuitet materije bez kojeg potencijalnost bilo
kakve zajednice ili kolektiva postaje tek konceptualno i vrlo često
moralizatorsko lamentiranje uz pretvaranje psihoanalize u simplificirani i
ideologizirani sociološki fenomen. Pojava interdisciplinarnih znanstvenih grana
kao što su: kemija osjećaja, biologija mišljenja, fiziologija uma,
neurofiziologija pamćenja, neurologija svijesti , neurofilozofija i druge deriviraju iz
rasplinutog prostora mnogostrukosti koji je na molekularnoj razini ipak nešto
cjelovito. Upravo zbog toga Schwittersovi asamblaži (kao paradigmatski primjeri)začudno
djeluju jer plohe s pripadajućim im teksturama postaju dijelom prirodnog(kozmičkog)
svijeta na isti način na koji su to postali i naslikani Tizianovi likovi.</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhg_54CcY8jsIjXUBkGMFuJZgQd0glwyxVlFUIx7s4FCWoXF-902xizkd8W_bNxIsn38bmFVNZSqQhaMDW1lqgwJ5CVrPgcIfJET0r4OaMDbl8DPOLBZO22fQCbBcnXRfu12OPbDEJyFGwl/s1600/DasUndbild.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhg_54CcY8jsIjXUBkGMFuJZgQd0glwyxVlFUIx7s4FCWoXF-902xizkd8W_bNxIsn38bmFVNZSqQhaMDW1lqgwJ5CVrPgcIfJET0r4OaMDbl8DPOLBZO22fQCbBcnXRfu12OPbDEJyFGwl/s320/DasUndbild.jpg" width="252" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;"><b>Kurt Schwitters: <i>Das Undbild</i>, 1919.</b></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Literatura:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: 16px;">Janson,A.F./H.W.(2003.) <i>Povijest umjetnosti ,</i>Varaždin: Stanek </span></span></div>
<div class="MsoFootnoteText" style="line-height: 150%;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif; font-size: 12.0pt; line-height: 150%;">Jung, C. G. (1987.)<i>Čovjek
i njegovi simboli</i>, Zagreb :Mladost<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoFootnoteText" style="line-height: 150%;">
<span style="font-size: 12.0pt; line-height: 150%;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Šlosar, M. ,(1999.)“Ideja evolucije čovjeka u duhovnoj misli
Teilharda de Chardina“, <i>Obnovljeni život</i>
:<i>časopis za religioznu kulturu</i> (54)4,577-588</span><span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "arial" , "helvetica" , sans-serif;"><br /></span>
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
<br />
<div>
<!--[if !supportFootnotes]--><br clear="all" />
<hr align="left" size="1" width="33%" />
<!--[endif]-->
<br />
<div id="ftn1">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[1]</span></span></span></a>.Janson<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref1" name="_ftn1" title=""></a>,
Anthony F /.Janson, H.W<i>Povijest
umjetnosti,</i>Varaždin:Stanek,2003,str.477.</div>
</div>
<div id="ftn2">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref2" name="_ftn2" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[2]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Isto,str. 480.</div>
</div>
<div id="ftn3">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref3" name="_ftn3" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[3]</span></span><!--[endif]--></span></a> Šlosar, Mario <i>Ideja evolucije čovjeka u
duhovnoj misli Teilharda de Chardina</i>, Zagreb// Obnovljeni život 4,(1999)str.
577.</div>
</div>
<div id="ftn4">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref4" name="_ftn4" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[4]</span></span><!--[endif]--></span></a> Jung, Carl Gustav<i> Čovjek i njegovi
simboli</i>, Zagreb :Mladost, 1987.str.254.</div>
</div>
<div id="ftn5">
<div class="MsoFootnoteText">
<a href="file:///D:/Zlatko/Documents/%C5%A0imun%20Cirenac.doc#_ftnref5" name="_ftn5" title=""><span class="MsoFootnoteReference"><!--[if !supportFootnotes]--><span class="MsoFootnoteReference"><span style="font-size: 10pt;">[5]</span></span><!--[endif]--></span></a>
Isto</div>
</div>
</div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-48463213117481151372017-03-29T01:19:00.002-07:002017-03-29T06:40:56.012-07:00DA SAM JA KUSTOS<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:UseFELayout/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Kroz staklena vrata bijele kocke</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Gledam fakturu kako se mijenja:</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Uglačani Memlinc i izbrazdani Burri tako su blizu...</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Ej, da smijem ući unutra!</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Lako je gospon Kustosu</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">On je sve to već vidio. </span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">A ja da sam Kustos...pustio bih sve one <i style="mso-bidi-font-style: normal;">žive</i> pred bijelu kocku i rekao:</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Ulazite i omekšajte sve uglove!</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">A poslije ćemo svi pjevati dok kocka potpuno ne nestane.</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Svima bi nam bolje bilo...</span></div>
<span style="color: red;">
</span><br />
<div class="MsoNormal">
<span style="color: red;">Da sam ja Kustos!</span></div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-73607292686707189252017-03-10T02:02:00.000-08:002017-03-11T03:57:08.251-08:00„Krenuti na put, znači malo umrijeti“<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Još od pradavnih
vremena(doista pradavnih jer radi se o vremenu prije nekoliko desetaka tisuća godina) ljudi su u
manjim skupinama koje su znale brojati do najčešće desetak jedinki, prelazili
velike udaljenosti. Uostalom to se vrijeme i naziva vremenom nomadsko-
lovačko-sakupljačkog načina života. Od tada pa sve na ovamo migracije ljudi su
se neprestance događale. U tom je smislu interesantna usporedba putovanja
Odiseja i Abrahama o kojoj se pisalo i navodilo bitnu razliku između te
dvojice; Odisej se vraćao kući s jasnim ciljem dok je Abraham krenuo na put u
nepoznato. Nije teško zaključiti kako je Abrahamu bilo ipak puno teže budući da
nije imao jasnu sliku o tome kamo ide, osim povjerenja u Božji poziv koji ga
potiče krenuti pa će tako francuski
književnik Edmond Haracourt reći:<b>“krenuti
na put, znači malo umrijeti“,</b> što će reći kako napustiti svoje korijenje
znači napuštanje vlastite povijesti, ali uz istovremeno otvaranje mogućnosti za
„novo rođenje“ (Velčić,2014.)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
S druge strane
danas smo svjedoci nekih novih migracija, odnosno mješavine migracija; migranti
iz <i>bliskoistočnog</i> područja sa svojim
životnim pričama prepliću se s onim <i>našim
</i>koji također idu na Zapad. (ponekad samo do Zagreba)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Umjetnik Matej
Knežević koji je također sa svojom obitelji „malo umro“ preselivši se u Zagreb,
svojom recentnom izložbom „Ma, moraš ti njega znat'!“ čini dvije stvari istovremeno:
odgovara na pitanje-zašto?(svojoj rodbini, znancima i svima drugima) te isto
tako problematizira pitanje sjećanja na konkretne osobe. U svojoj instalaciji u
kojoj stilizirani skelet (drvene letve omotane sijenom) kuće ocrtava koncept kuće ,a ne njeno stvarno doživljeno
utjelotvoreno iskustvo; dovodi u pitanje filtere kojima se (pogotovo u našem
podneblju) omotava dualizam : <b>kuća – dom.
</b>Knežević se tako koristi poznatom pričom <i>Tri praščića</i> (uokvireni svinjski repovi kao pojačivač kolektivno
usvojene teme)s pripadajućom klišeiziranom poukom (kako se lijenost ne isplati)
stvaraju bez-identitetsko mjesto<b> </b>(jednoobrazni
ukrasni fragmenti upućuju na potrošačka mjesta ,trgovačke centre mjesta bez
značenja) koje to prije nije bilo dok jastuci u kutijama dodatno naglašavaju
nepomično vjerovanje u ustaljenost <i>familijarnog
</i>trodimenzionalnog prostora.</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8w3BvQst7Cbd3kJbC5PN-OCXAXomF2ejs3VoMWJerqWxrkAh-R6WL8izcKse66e1QM8ChUGKv_iL4Eh6ILs_QGRK4MFgEu3gZhosn2agCQjmtJO2VlYD_d3vB7As4ZzQIf1Hw-Gh2r3JZ/s1600/5.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8w3BvQst7Cbd3kJbC5PN-OCXAXomF2ejs3VoMWJerqWxrkAh-R6WL8izcKse66e1QM8ChUGKv_iL4Eh6ILs_QGRK4MFgEu3gZhosn2agCQjmtJO2VlYD_d3vB7As4ZzQIf1Hw-Gh2r3JZ/s320/5.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: xx-small;">Matej Knežević, konstrukcija postava izložbe "Ma,moraš ti njega znat!"</span></td></tr>
</tbody></table>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<div style="text-align: left;">
Razmišljajući o konkretnim ljudima s
pripadajući im imenom i prezimenom ,a koji su se <i>istrgnuli</i>
iz zavičajnosti da bi negdje drugdje(poput
igrača Tetrisa) slagali trenutke vlastite svakodnevice, umjetnik kao da postavlja
pitanje: Je li „horror loci“-<i>odvratnost
prema mjestu na kojem se netko upravo nalazi</i>,<i> </i>jedini impetus koji nekoga pokreće ili je (e)<i>migriranje</i>
jednostavno stvar organičkog kontinuiteta s neizbježnom entropijskom fazom, u
ljudskoj povijesti odvajkada prisutno?</div>
</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<b><span style="font-size: 14.0pt; line-height: 150%;">Korišteni izvor:<o:p></o:p></span></b></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Velčić, B.(2014.)<i>Abraham-čovjek budućnosti<o:p></o:p></i></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<u>http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/1700/biblija/abraham-covjek-buducnosti<o:p></o:p></u></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
(datum
objave:27.8.2014.)</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-48949705918716409132017-02-19T15:35:00.000-08:002017-02-20T02:19:26.308-08:00Kazamat ,Mojsije i autobusi<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
„Svaki umjetnik
je ljudsko biće“, obrnuo je jednom
prilikom Martin Kippenberger izjavu velikog njemačkog umjetnika Josefa Beuysa („Svaki
je čovjek umjetnik“) čime je jasno dao
do znanja(svima onima koji sebe naivno svrstavaju u skupinu onih koji navodno
nemaju nikakve veze s umjetnošću) da kao
takvi i umjetnici imaju potrebe kao i svi ostali ljudi, od najelementarnijih
fizioloških do onih duhovnih. Dakako, tim „ljudskim bićima“ ništa ljudsko nije bilo
strano pa su tako (Pieter Brughel, Michelangelo da Carravaggio, Vermeer van
Delft, Vincent Van Gogh, Paul Gauguin, Edgar Degas,Toulouse Lautrec, Otto Dix,
Pablo Picasso i mnogi drugi) često jeli i pili u tavernama, gostionicama
ili kavanama u kojima bi njihova druženja počesto znala metamorfozirati u <i>boemske
zgode </i>raznoraznih vrsta (o čemu je dosta toga i napisano) .Ti susreti umjetnika s vlastitom
svakodnevicom u kulturnim europskim prijestolnicama ni stoljeća kasnije neće postati nešto što bi se zataškavalo kao nešto neprilično ili ne daj Bože-politički
nekorektno! Baš naprotiv, poduzetni će
ljudi te činjenice znati višestruko
naplaćivati(čitaj: od vlastite kulture država itekako ima koristi) <i>precizno navođenim</i> turistima ( iz svih krajeva svijeta) dok još nisu
valjano ni iskoračili iz nakrcanih autobusa, nahrupljujući u iste one restorane
i kavane ne bi li osjetili djelić prohujalog vremena u kojem je nekad Georges Braque dodirujući kažiprstom obod šešira
uljudno pozdravio gospodina Matissea ili u kojem je Alberto Giacometti satima sjedio pušeći cigaretu za cigaretom
skicirajući u svoj <i>sketchbook</i> sve što
je mogao upiti iz bogatog skladišta (uvijek)sive
svakodnevice svojim oštrim pogledom . Od konobara će tražiti da ih
fotografiraju dok se šeretski smiju sjedeći na stolici na kojoj je navodno
sjedio Marcel Duchamp dok je vodio razgovore s Francisom Picabijom i druge slične stvari.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Ono što ne treba smetnuti s uma je činjenica
da ništa od svega toga ne bi bilo moguće ,tj.da se za te umjetnike nikad ne bi
ni znalo da ti isti nisu imali svoj prostor djelovanja, odnosno stvaranja
umjetničkih djela (čitaj: ateliere)U te su prostore puštali svoje prijatelje ,poznanike
i ponekog slučajnog trgovca da bi potom sve ili većinu stvorenog kasnije
izložili u nekom od javnih salonskih ili galerijskih prostora(u kojima su „naši“
turisti već bili prije nego su došli potražiti okrjepu u nekom od čuvenih
restorana) u koje su dolazili svi koji bi htjeli, bez obzira na društveni
status. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Poznato je kako odgajanje pogleda ili proces
kultiviranja u starim europskim demokracijama ima malo dužu povijest u odnosu
na našu, hrvatsku. A, govoreći o kultiviranju nacije jedan je slavni
psihoanalitičar još davno zaključio kako je istoj potrebno
četrdesetak godina(<i>lutanja
pustinjom nesvjesnog života</i> ) kako bi se neka značajnija promjena na
kolektivnoj razini i usvojila. Ipak, da bi taj četrdesetogodišnji <i>proces</i> mogao i započeti teći, prvi je
preduvjet da <i>buđenje svijesti</i> prije svih prihvati elita,( svakako ne na
razini deklarativnosti ) da bi zatim to isto mogli i svi ostali članovi
zajednice. Treba svakako znati , da kad se
govori o „eliti“ da taj pojam točno
označava najizvrsnije ljude, odnosno vodeće u svojoj struci/djelovanju na nekom
geografskom području unutar neke zajednice. Manje-više, svima je poznata
starozavjetna priča o Mojsiju kao vođi Izraelaca u izlasku iz egipatskog
ropstva pa si u tom smislu , moramo najiskrenije postaviti pitanje: Imamo li mi
trenutno svog <i>Mojsija za trku</i> ? Sudeći
prema situaciji kakva je- nemamo! A možda i imamo. Možda imamo nekog svog <i>surogat Mojsija</i> koji ne samo da nije
protiv lažnih idola i <i>zlatne teladi</i>
nego ih štoviše sam podiže, jer našem <i>Mojsiju</i>
treba nešto što njemu samom obećava brzi uspjeh. Vizije su daleka budućnost. Tko
to treba!? Štoviše, naš je <i> Mojsije</i> ne samo zastao, nego i zaglibio, a
to potvrđuje primjer Slavonije odnosno
Osijeka kao paradigmatskog primjera onog čemu svjedočimo.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
.Iz nekih čudnih
pobuda, krajnjeg nerazumijevanja i nesvjesnosti taman oblak prekrio je taj
nerealizirani europski grad kulture čija se gradska uprava prema kulturi, ili da
budemo precizni prema Galeriji „Kazamat“ ponaša kao mladoženja od kojeg je
mlada pobjegla s nepoznatim udvaračem u nepoznatom smjeru dok on u svom pijanstvu rasipa
svoju baštinu na sve strane ,a sva mu čeljad za to vrijeme od njega bježi autobusima (koji
kod nas čak nisu jedino i samo to što jesu- poduža prijevozna sredstva ,nego i
simboli prisilnog odnosa pojedinca i društva).</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
Hoće li se gosti
koji ipak i kod nas u Tvrđu dolaze autobusima (iako ne u broju kojeg bi
priželjkivala gradska blagajna) i dalje vrtjeti uglavnom samo oko centralnog kužnog pila i dalje ovisi o svim našim <i>Mojsijama</i>,
sadašnjim i budućim<i> </i>kojima je zasad izgleda
teže napustiti <i>ropstvo</i> nego onima koje bi oni kao trebali
voditi. <i> </i></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1478041688051207267.post-47500958448740256492017-02-09T13:23:00.001-08:002017-02-12T00:27:01.335-08:00Apoteoza sv.Medijalnosti<div style="background: white; line-height: 150%; text-align: justify;">
Za vrijeme
zimskih mjeseci 2004.godine dogodio se nesvakidašnji događaj; u Dolini smrti(dijelu pustinje Mojave) koja se
inače nalazi u istočnoj Kaliforniji palo
je 18 cm kiše po kvadratnom metru da bi
u proljeće 2005.godine cijela dolina
bila potpuno prekrivena cvjetnim tepihom pokazavši kako je sve, samo ne mrtva.
Neznatna količina vode zakratko je isječak negostoljubive prirode na trenutak
učinila privlačnim da bi ubrzo nakon
toga zastrašujuća pustinja nastavila istovremeno biti ono što svi vide-
mjesto slabe prisutnosti različitih oblika života, i ono što samo rijetki
znaju- mjesto tišine koje može oživjeti čovjekovu unutrašnjost, odnosno mjesto
mističkih iskustava .O mističkom zanosu
ili ekstazi (kao krajnje<b> osobnom</b>
činu)puno je toga i izrečeno i napisano, arhivirano na policama umova mnogih znanih i neznanih pojedinaca . Danas
u vremenu tehnosfere kada se pojam „osobno“ već polagano zaogrće plaštom
arhaičnosti, a spomenete li mistiku, mističko i mistike , najvjerojatnije da će vas gledati s velikom
dozom rezignacije, dosade, nevjerice pa čak i prijezira. To i nije neobično s
obzirom na nesposobnost <i>tehnosferskog</i> <i>uma</i>( nastalog 'medijskom oplodnjom') pogotovo govorimo li o
shvaćanju značenja sintagme „osobno iskustvo“; taj je isti um danas potpuno nesvjestan vlastite
konzumacije raznoraznih postmodernističkih juha prepunih institucionalno
organiziranih ljudskih odnosa bez okusa.
Razoriti svijest „digitalnog Sizifa“
nije nikakav problem. On uporno gura kamen suglasnosti koji nikad neće
uspjeti dogurati do vremena i prostora
obuhvata stvarnosti; on je onaj koji će već sutra braniti ¾ ljudskih prava (sjetimo
li se kiborga kao nove potencijalnosti),a uskoro će biti možda čak i rasterećen
i te „obveze“.</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4VGV_PwO7RRVVCmdA1GqKgF4PLqV4fPCG7-BjwQ95X9ejB6p49bADXv3BI83F-qL1PGJII02M7zqcuxCr6twuOcLAV8Oyt2hAl8GAbMHLkr-NPgp7KgM-rPV9OQw-Ijhr0D7ksjumTVRo/s1600/marclaytheclock.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="214" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4VGV_PwO7RRVVCmdA1GqKgF4PLqV4fPCG7-BjwQ95X9ejB6p49bADXv3BI83F-qL1PGJII02M7zqcuxCr6twuOcLAV8Oyt2hAl8GAbMHLkr-NPgp7KgM-rPV9OQw-Ijhr0D7ksjumTVRo/s320/marclaytheclock.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: left;"><b>Christian Marclay : <i>Sat</i> , 2011.</b></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="background: white; line-height: 150%; text-align: justify;">
Prije nekih
šest godina na 54.Venecijanskom biennaleu
je rad(<i>The Clock</i>) Christiana Marclaya ( sazdan od velikog
mnoštva filmskih isječaka, u trajanju od dvadeset i četiri sata ili jednog cijelog dana.)o kojem je
brujio čitav umjetnički svijet, dobio prestižnog <i>Zlatnog lava</i> za pojedinačno sudjelovanje na izložbi ILLUMInazioni –
ILLUMInations. Taj filmski kolaž aktivno
bi uključio svakog promatrača jer su filmski fragmenti podešeni tako da
pokazuju u svakom trenutku realno vrijeme onoga koji bi se zadesio u prostoru
dvorane u kojoj se puštala ta cjelodnevna projekcija .To je sjajna „montažna
zvijer“ , <b>apoteoza</b> <b>sv.
Medijalnosti</b> koja se pretvorila u <b>kolektivno tehno-mistično iskustvo </b>koje priznajmo,
i dalje „ne štuju“ ni Bušmani, ni Dogoni, ni Aboridžini ,a ni mnogi drugi.( o njihovim
<b>pravima na nezainteresiranost </b>teoretičari
i kustosi sa Zapada sigurno neće
razmišljati, osim ako će ista biti tema neke veće smotre). Ima li to iskustvo
potrebite atribute <i>pljuska</i> koji će oploditi <i>pustinju</i> pojedinog promatrača
barem za kratko? Teško je u to povjerovati, premda joj se ljepota mora priznati
pa makar ona bila i <i>dogovorna</i>
.S druge strane zajednica jednog Aboridžina koji se kreće australskim <i>pustinjskim </i>krajolikom koji tisućama
godina slika iste motive i pjeva iste pjesme zajednica je <b>kontinuiteta</b> odnosno <b><i>Svevremena</i></b><i> </i>koje<i> </i>za njih ima potpuno
drugačije značenje u odnosu na svijest o vremenu svih onih koji su nazočili Marclayevom filmskom kolažu kao svetom mjestu
urbanih Zapadnjaka.</div>
<div style="background: white; line-height: 150%; text-align: justify;">
Ipak za nadati je se kako„sakupljači punktualnosti „ u svojoj malodušnosti neće napustiti staru
Gospođu Evoluciju koja bi u svom očaju zbog toga mogla doživjeti spontani
pobačaj. </div>
<div style="background: white; line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="background: white; line-height: 150%; text-align: justify;">
<br /></div>
zlatko kozinahttp://www.blogger.com/profile/07518833721189286652noreply@blogger.com2