Suđenja su danas popularna. Suđenja optuženih za ratni
zločin, suđenja političara koji su iskoristili svoj položaj da bi došli do vlasništva
nad nečim, suđenja zbog korupcije, suđenja zbog odbijanja deložacije, suđenja
zbog dviju kokoši koje je netko ukrao ili zgazio vozeći se kroz sela ne bi li
izbjegao plaćanje autocestarine itd.,itd.
U svim tim slučajevima dominiraju, ne toliko optuženici i
svjedoci, koliko njihovi odvjetnici. Odvjetnici kao virtuozi svog zanata!
Ivo, Lovro ,Maksim, Lang ili neka druga slavna glazbenička
imena, sjedajući za piano itekako su svjesna materijala koji će obrađivati.
Znaju njegove granice i znaju mjesta na kojima samo oni tu granicu prijeći
mogu, a da za to ne da budu kritizirani , štoviše, redovito bivaju ispraćeni
ovacijama. Povremeno, ali samo povremeno slična stvar se događa i s
odvjetnicima; u šumi protokola znaju takvi stvoriti harmoniju divljenja vrijednu
.No, uglavnom ti su javni nastupi (blago govoreći) - neslušljivi. Floskule su u njihovu govoru u principu
glavna kompozicijska načela iako to, naravno, nitko od njih nikada ne bi
priznao.(I to ne zbog dobrobiti samih njihovih klijenata nego puno više radi
vlastitog imagea)Neke od takvih floskula su:“Ja, to nisam nikad rekao! Vi sad izvlačite moje riječi iz
konteksta! Mome klijentu se podmeće!“
Od floskula nisu operirani ni filozofi današnjice. To i nije toliko čudno jer se floskule počelo skupljati još u mladosti. Podsjetimo se, netko je
skupljao sličice, a netko floskule.
Bio jednom jedan sakupljač floskula, i nije se zvao Željko Pavić...
Željko Pavić, ugledni bosanskohercegovački(a po djelovanju i
hrvatski i slovenski) filozof i pisac tvrdi kako je nedavno dobio interesantan
tekst, objavljen 1976.u Beogradu u zborniku pod naslovom Savjetovanje o ideološko-političkom radu i marksističkom
osposobljavanju komunista i pripadnika Jugoslovenske narodne armije. Pavić
napominje kako je zbornik koji je izašao
u izdanju SKJ u JNA bio označen“Za internu upotrebu“što bi značilo da bi svako
javno objelodanjivanje istog povlačilo stroge sankcije, vojni sud i
naravno-zatvorsku kaznu.
Taj tekst nosi naslov:“Kako učiniti ideološko-politički rad
konkretnim(nekoliko iskustava iz rada u osnovnim jedinicama)“ Uglavnom, taj čovjek
od povjerenja (vojnih tajnih službi)koji je pisao taj tekst, već u startu
mladiće iz radničkih i seljačkih porodica na služenju vojnog roka u JNA smatraše
„instinktivno pravilno usmerenim“.On ih je ujedno percipirao i kao marljive i
savjesne u vršenju dužnosti, no bez dublje „svesti o društveno-političkom
značenju zbivanja čiji su deo.“ Težište“-nastavlja
„odgajatelj jugoslovenskih sinova svih naših naroda i narodnosti-„treba da bude na suzbijanju osvešćivanjem, gdje
treba tražiti nove nekonvencionalne puteve, ali neka bude to osvešćivanje
zaista efektivno. Tako smo, na primer, u našoj kasarni na jednom času vojničkog
univerziteta uzeli konkretno jedan strip, obnovili njegovu sadržinu i ukazali
na ideologiju koja se u njemu krila: kult divljih ' heroja' koji mogu sami
spasiti svet od katastrofe, prezir prema radu itd. Tako smo, dalje kod špijunskih
filmova naglasili kult pojedinca koji mogu odlučiti o ishodu rata, kult
misterioznog ,zakulisnog delovanja, gde se stvari tek 'zaista odlučuju' itd.-dakle, sami potezi, suprotni
našoj koncepciji ONO, naravno da smo istakli i društvenopolitičku sadržinu
takvog kulta: imperijalizam ili birokratski socijalizam...“
Pavić nadalje kaže kako taj teoretičar „kult „divljih“ heroja, supermena zamjenjuje kultom „pripitomljenih“
heroja, a to su oni junaci koji u
potpunoj bezličnosti ginu za kolektiv, bez individualnosti, bez nacije, bez
bilo čega što bi ga moglo uzdignuti iznad mase/rulje/svjetine. Sve ostalo je
„grupašenje“Dakle, vrijeme je da se otkrije tajni identitet osobe od
povjerenja, dotičnog teoretičara.On je Slavoj Žižek.
Hm,da...Ok,za njega će neki drugi teoretičari reći da je
teorijski bio nezainteresiran za umjetnost kao umjetnost(a propo njegovog
tumačenja medija stripa) pa ipak je imao nekakve svoje upute kako bi umjetnost
trebala djelovati. Njegova je tvrdnja bila: Ako je moderna svojim djelovanjem
željela ukazati da je pravi put onaj prividno sporedni i na taj način biti
opasnost za Oca ili Gospodara(Vlast-koja god!)on smatra da
je pravi put današnje umjetnosti (ako bi ista namjeravala biti tretirana kao
opasnost za Oca ili Gospodara) onaj u kojem ona cinički oponaša
cinizam lažne Istine Oca ili Gospodara pokazujući ih kao strukturu
fikcije.
Da je Žižek tip tv-filozofa koji se uključuje u svaku
raspravu o svemu, vidi se i po činjenici da u svojoj knjizi objavljenoj prije
trinaest godina,(2001.) O vjerovanju bez
imalo kompleksa donosi svoje instant teze o Kristu kao ready made Bogu. Koja je razlika između tih teza i „Nemilosrdnih
gadova“ Quentina Tarantina? Baš nikakva. On poput odvjetnika u sudnici u kojoj
je toliko puta bio, pokušava zamisliti mogući scenarij: Što ako je???Poput
najvještijeg glumca golica maštu porote.Novinari
pišu o tome. Zvijezda je rođena.“Filozof važniji od teme!“(u novinama ne piše,
a trebalo bi)
U Hrvatskoj postoji mnoštvo političara(sitnih dušica)koji bi
u svakom trenutku „bili spremni“ zasjesti u fotelju nekakvog direktora (i NASE
ako se od njih zatraži!) pa mi se ovakvo Žižekovo „razumijevanje“ u sve i
svašta čini očekivanim stanjem čovjeka zaraženim
jugoistočnoeuropskim sindromom.
Klaun može biti što god želi i biti klaun
je stanje snažnog uvida u stvarnost na arhetipskoj razini,no ovdje je riječ tek
o: pseudodadaističkom gastarbajterskom cerebralnom cabaretu, ili
zadržimo li se i dalje u analogiji s historijskom avangardom moglo bi se reći
da on koristi metode sintetičkog kubizma.Kreće od apstraktnog(čitaj: od onog
u što ne vjeruje) da bi u tijeku rada došao na ideju koji bi to figurativni
motiv mogao biti(čitaj:ono u što u početku nije vjerovao, postala je na kraju
njegova vlastita dogma) Zato ne treba
zaboraviti upute JNA vojniku i upute postmodernističkom umjetniku jer dolaze od
istog čovjeka i baš kao što svaki nogometni navijač zna, da ako se dobije gol u
prvom poluvremenu da u drugom ne krećeš od nule tako bi i svaki lacanovac trebao znati(iako neće!) da
„tvrditi da je čovjek čovjek samo zahvaljujući jeziku znači previdjeti
činjenicu da jezik možeš izumiti samo ako si već čovjek.“(John Zerzan)
I budući da se Žižek čvrsto drži nemogućnosti neposredovanog
postojanja-Slavoj nikada neće postati
Plavoj. Onako kako je nekad davno
Savao postao Pavao.
 |
| Carravaggio:Obraćenje sv.Pavla,1601.god. |
