Slavni simbol
Los Angelesa i njegove najeksponiranije – hollywoodske filmske industrije,110
metara dugačak i 14 metara visok, toliko je prepoznatljiv da već odavno pripada u onu skupinu znakova koju u djeliću
sekunde može dekodirati gotovo više od polovice svjetske populacije. Izgradnju
je financirao američki poduzetnik H,J.Whitley te je znak 13.srpnja 1923. konačno i postavljen
u blizini obronaka Santa Monica Mountainsa .Ono što je u svemu tome zanimljivo
jest činjenica da je postavljeni znak trebao biti privremeno postavljen i to
poradi oglašavanja novog stambenog naselja na 18 mjeseci ,no budući da je u
međuvremenu znak postao poprilično prepoznatljiv i gotovo neraskidivo vezan za
filmsku industriju isti je ostao i dalje
na svom mjestu te je štoviše postao zaštićenim kulturnim spomenikom. Godine
2001.Maurizio Catellan suvremeni talijanski umjetnik referirao se na spomenuti znak tako što ga je
za 49.Venecijansko biennale (pod pokroviteljstvom grada Palerma) načinio još
većim (170 m dugačak,23 metra visok)s temeljnom idejom kako „da bi bila
poražena ,moći se mora pristupiti, prisvojiti ju i taj proces beskonačno
ponavljati.“[1].Suprotno Cattelanovoj
strategiji 'trojanskog konja', crtežom
ću predložiti novi simbol(za spomenik!):
ALOOMOMAK- čime prisvajam font, broj slova i ideju postavljanja znaka na brdu ponad
nekog grada(Brodsko Vinogorje pored Slavonskog Broda kao prva zamišljena
lokacija) u prostoru u kojem je navedena 'znak-riječ 'razumljiva.Prostor je to u kojem najvjerojatnije nećete susresti slavne filmske glumce, redatelje, producente
ili glazbenike na koje biste se vjerojatno i nabasali u podnožju
hollywoodskog brda. Taj prostor je bilo koji grad u Hrvatskoj, ali budimo realni i čitavo područje Ex-Jugoslavije .Jedini je uvjet- imati brdo
ponad grada. Aloomomak je
ultralokalni uzvik koji može postati univerzalnim samo pod jednim uvjetom(to
vrijedi i za druge „male“ kulture širom svijeta): kultura svoju svakodnevnu organičku "re-korekciju" dograđuje u vlastitoj kolektivnoj (ne)svijesti .Aloomomak je uzvik čija se domena
proteže od posesivnosti, niske kulture i neukusa pa sve do upozorenja i krajnje
empatije ;poput starogrčke riječi koja je u sebi čitava kulturološka
sintaksa, utjelovljeni pluralizam, a ne
tek označitelj nekog fenomenološkog pojma u uravnilovskoj
atmosferi globalizma.
 | ||||
| Zlatko Kozina:Aloomomak,2019.olovke u boji na papiru,24 x 33 cm |
