Mi nismo poput ceste kojom prolazi beskrajna povorka trenutaka ,pa ona ostaje prazna kao i prije kad ti trenutci prođu. Naprotiv, mi smo nalik riznici u koju svaki trenutak na svome izmaku ostavlja ono što je u njemu bilo vječno, dobro i zlo ...(K.Rahner)
Mnogi su umjetnici kroz povijest napuštali civilizaciju i tražili Arkadiju zemlju Zlatnog doba, Rajski vrt ,prostore u kojima će iskusiti trajnu ugodu, smiraj i okrjepu duše. (P.Gauguin primjerice!) Otisnuća prema nepoznatim krajevima čistim od laži, prijetvornih osmijeha i propisane proceduralnosti u našem vremenu mijenjaju karakter, te vrlo često ,a ponekad i nužno postaju otisnuća prema nekom vremenskom segmentu.
Djetinjstvo Lane Ključarić kao slika svojevrsnog edena u kojem sekvence filma iz osamdesetih, spota s nekim od planetarno popularnih lica kod iste postaju flora i fauna njenog vlastitog Vrta. Lani Ključarić niti jedno putovanje nije tek premještanje od točke A do točke B. Putovanje je za nju potraga za sobom, a vrlo često i bijeg od hiperprodukcije slika stvarnosti kojima je bombardirana svakim danom. U tom svom stvorenom svijetu Lana nam sugerira da su izobličenja, stilizacije jednako prirodni kao i uobičajena slika stvarnosti. Tu gotovo manirističku karakternu osobinu može se nanovo uočiti i u samom njezinu načinu crtanja: služeći se kemijskom olovkom u kojem se potezi- crte spajaju u plohe pontormovskog metalnog sjaja na tijelu, kosi, odjeći odabranih figura ili samoj pozadini prikazanog motiva, umjetnica je od likova (koji su u njenom djetinjstvu ostavili dubok trag)stvorila figure koje u gledatelju stvaraju onaj utisak kojeg čovjek ima kad gleda pozlaćene figure neke drevne civilizacije. I kao što su Egipćani izrađujući skulpture i slike svojih vladara željeli njihov život učiniti vječnim, na neki način isto čini i Lana Ključarić sa svojim Riverom Phoenixom, Madonnom, Terminatrixom ili naprosto nekom svojom prijateljicom ili prijateljem. Dakle, Lana nam otkriva svoju riznicu likova koji su popartistički u onom historijskom smislu samo utoliko jer se formalno dotiču svakodnevice ili selebretija, ali oni za samu umjetnicu nisu kritika potrošačkog društva, gotovo bi se moglo reći da su sigurni dok je Lana čuvarica rajskih vrata svoga rajskog vrta. Istina, ponekad umjetnica poput Martyja McFlya u Povratku u budućnost (Michael J. Fox)skokne u prošlost korigirajući ju svojim iskustvom, ali ne da bi izmijenila samo vlastitu priču nego ona to čini i za nas ostale koji smo doživjeli osamdesete u svojim mladim ili nešto starijim danima. Prije dozvole ulaska u Laninu mentalnu i emocionalnu zbirku umjetnica nam formatom sugerira da smo u tom njenom Edenu pozvani doživjeti tišinu tih likova s apstrahiranom pozadinom( ili bez!), krhkost i nenametljivost(što može zazvučati paradoksalno s obzirom da se vrlo često radi o slavnim osobama kojima takve osobine nisu imanentne).Mali formati crteža koji slobodno vise poput mobila u prostoru i koje razmičemo poput lišća kakve krošnje kao da nas pozivaju i na taktilnost i na buđenje:
Shvatite da je
život previše kratak-
ako je san dug.
(Yayu)
 |
| Lana Ključarić:My Own Private Idaho,2011. |
Nema komentara:
Objavi komentar