BADco? Bezimeno autorsko društvo. Skupina djeluje od 2000.godine u Zagrebu. Članovi skupine su: Pravdan Devlahović (plesač, koreograf), Ivana Ivković (dramaturginja), Ana Kreitmeyer (plesačica, koreografkinja), Tomislav Medak (filozof), Goran Sergej Pristaš (dramaturg), Nikolina Pristaš (plesačica, koreografkinja) i Zrinka Užbinec (plesačica, koreografkinja).
Čime se dakle bave članovi udruge WHW?
„Svi projekti udruge WHW osmišljeni su kao platforma za otvaranje rasprave o relevatnim društvenim pitanjima kroz umjetnost, teoriju i medije, te kao model suradnje i razmjene znanja i iskustava među kulturnim inicijativama iz različitih područja. Uz izložbene projekte rad udruge WHW kontinuirano uključuje predavanja međunarodnih kustosa, umjetnika i teoretičara, publikacije te ediciju publikacija i knjiga o suvremenoj umjetničkoj teoriji i kustoskoj praksi. Cilj udruge WHW je smjestiti suvremenu hrvatsku umjetnost u kontekst međunarodne produkcije, podržati međunarodnu suradnju na području vizualne kulture, afirmacija najmlađe generacije hrvatskih umjetnika te promoviranje inovativnih modela suradnje pri realizaciji kompleksnih umjetničkih projekata. (kulturpunkt.hr)
A BADco?
Umjetnički rad BADco. ne obilježava toliko izbor tema koliko proizvodnja problema kroz specifične načine surađivanja i samoorganizacije autora u procesu rada. Autori na svoje predstave gledaju kao na izvedbene mašine koje se mogu uključiti u različite referencijalne kontekste poput socijalnog, političkog, intimnog, plesnog i općenito umjetničkog. Ključne riječi za tematski interes bile bi vitalizam, virusni materijali, kolektiv, iskustvo, strategije gledanja...“(kulturpunkt.hr)
Dijalog koji skupina namjerava ostvariti ima (zasad!)radni naslov-„Odgovornost za sliku“
Način djelovanja će biti site specific instalacija(performans osmišljen i ostvaren na konkretnoj točki(mjestu!) ili okruženju tj. na tragu istog, site specific dance se bavi istraživanjem i interpretacijom mikrokulturalnog naslijeđa i topografije u čemu se uočava važna uloga arhitektonskog, povijesnog, socijalnog kao i važnost same ambijentalnosti u cijelom tom procesu, proširivanjem paradigme odabranog mjesta. Tvrde da ih interesira i Gotovčeva vizija globalne režije, kojom je on umjetnost i život učinio nerazdvojnim parom. Jednostavno rečeno, u svom radu kojim će se predstaviti u Veneciji na bijenalu, ova skupina želi progovoriti o odgovornosti umjetnosti prema društvu.
Nakon svega, uvijek ostaje ono ključno pitanje- Čemu sve to? Za pretpostaviti je da za većinu ljudi to i ne zanima, ali ipak(američki slikar Leon Golub je u takvim prilikama običavao reći :“Tek je nekoliko manijaka zainteresirano za te stvari „) evo nekoliko (pod)pitanja koja postavljam sebi i nekolicini drugih u vezi opravdanosti tumačenja pojma site specific kao gotovo trendovske umjetničke strategije naših dana(a, što ne mora nužno biti!):
Po kojem se to kriteriju bira mjesto ?Ako neki teoretičari tvrde da umjetničke slike za razliku od prodajnih, reklamnih( često i angažiranih) slika ne podliježu nadležnostima svakovrsne svrhovitosti izvan slika samih, te da samo interno tkivo iliti struktura slika postaje ona koja prošetava naš pojedinačni očni živac amo-tamo, kako to da je danas konsezusnodogovorni pogled postao jedini važeći? Koji je konačni cilj istraživanja? Što, kad se donesu nekakvi zaključci o odgovornosti umjetnosti? Kakve je uopće kvalitete dobivena rezonantnost u takvim slučajevima(koliko se dubinski dotiče ljudsko biće-onaj drugi/a)?Kakvu ulogu u svemu tome može imati nekakva fasada, ,arhivska građa, tlak zraka i vodoopskrbni sustav u tom nekakvom mjestu?
Tvrdnja Josepha Beuysa da je za umjetnika osim znanja potreban i instinkt po meni je jedna od najtočnijih ,a za umjetnike svakako najkorisnija. Instinkt je nešto možebitno zajedničarsko, no uporaba istog je krajnje individualna. Budući da se evolucijski razvoj(bilo materije, bilo svijesti) može nastaviti odvijati tek ako se pokaže ireverzibilan (nema vraćanja!)rezultat ove sinteze –linija koja opisuje samu sebe dovodi do Paula Kleea.(Ovaj dio teksta -od Tvrdnja...do Paula Kleea samo za one koje žele znati više!) Ali kako uvijek treba biti svjestan i jedne druge tvrdnje-biti čovjek ,znači biti sam(H.Hesse)preformulirat ću pitanje: Jesu li to tek još jedne genijalne cerebralne konstrukcije misli(M.Crvenka)?
Na kraju svu sreću na predstojećem bijenalu našim predstavnicima želim, upitnicima unatoč uz nekoliko preporuka jednog malog pingvina koji se usput zahvaljuje svom spasitelju što je na trenutak zaboravio svoju bilježnicu sa statističkim podacima o skupini iz koje je i sam spašeni pingvin potekao:
- Ako daš svijetu sve od sebe, oni će ti izbiti zube, daj svijetu sve od sebe unatoč tome
- Tvoja pomoć je zaista potrebna, ali ljudi će te možda napasti kad im pomogneš, pomozi im unatoč tome
- Ono što gradiš godinama, može biti uništeno preko noći, gradi unatoč tome
- Iskrenost i otvorenost čine te ranjivim, budi iskren i otvoren unatoč tome
- Dobro koje ti činiš, sutra će već biti zaboravljeno, čini dobro unatoč tome
- Ako si uspješan, imat ćeš lažne prijatelje i prave neprijatelje, budi uspješan unatoč tome
- Ljudi su nerazumni, nelogični i orijentirani sami na sebe, voli ih unatoč tome
Nema komentara:
Objavi komentar