Pitanje transkripata ovih dana u Hrvatskoj, jedno je od one vrste pitanja koje s vremena na vrijeme kratko uznemire javno mnijenje ,naprave lažne pomake i nestanu onom istom brzinom kojom se i pojavila. I kako je bilo za očekivati, odmah iza toga (u salvama!) su uslijedila raznorazna tumačenja: od opravdanosti i neopravdanosti davanja podataka iz tih transkripata Haškom sudu , neprocesuiranja vlastitih ratnih zločina, važnosti ulaska u EU pa sve do opisivanja europskih uljudbenih standarda etc. Igrom (ne)slučaja također ovih dana u jednom broju od prije nekoliko godina u jednom našem art magazinu sam pročitao esej Achima Hochdörfera -Jeff Wall i konceptualna umjetnost .Iz autorove analize J. Walla kao umjetnika koji je prvenstveno odabrao medij fotografije u svom radu, ako malo pozornije analizirate tekst kao na dlanu vam se sama nudi dijagnoza Zapadnjačkog strukturiranog duha koji je uspio standardizirati i samo povezivanje prošlosti i sadašnjosti. Sam tekst popraćen je Wallovim fotografijama opisom kojih autor teksta objašnjava namjere umjetnika kao i kontekst iz kojeg je umjetnik izrastao. Uzmimo dakle jednu od njih.
U švicarskom gradu Luzernu jedno od najvažnijih turističkih odredišta je muzej s oslikanom Bourbakijevom(ime francuskog generala) panoramom koju je izradio Edourd Castres godine 1881.,a tema kojom se slikar pozabavio jedan je historijski događaj iz 1871.godine u kojoj su potučeni francuski vojnici na čelu s generalom Bourbakijem potražili zaštitu u Švicarskoj pred pobjedničkom pruskom vojskom i Švicarci koji ih ljubazno primaju. Format naslikane panorame je poprilično golem-10metara visine i 112 metara dužine.
Jeff Wall:Restauracija,1993.
Kanadski umjetnik Jeff Wall, dakle fotografirao je 1993.godine restauratore u radu na istoimenom djelu u kojem se mogu pratiti različite faze uobičajenih restauratorskih aktivnosti –koncentrirani rad, stručna rasprava o učinjenom ,istraživački ali i zamišljen pogled aktera u navedenom poslu. Snimljeni kadar upućuje na Wallovu distanciranost u odnosu prema samoj sceni kao vlastitom objektu pozornosti u čemu Hochdörfer nazire oblik umjetnikove introspekcije. Tu se sad javlja ono najinteresantnije ali i najočekivanije u ovoj fotografiji. Najinteresantniji moment je taj što je Wall upotrijebioi ikonografsku analogiju u kojoj se nekadašnja briga ili empatija švicarskog naroda prema Francuzima transferirala u vidu restauratorske brige za oslikano djelo .Time empatički impulsi oslikane panorame kao da postaju baterijom kojom se napajaju restauratori(ali i Jeff Wall)stvarajući tako svojevrstan zatvoreni „strujni“krug. Najočekivaniji pak moment je taj što je Wallova introspekcija postala standard, ili kako bi Hochdörfer primjetio ...fotografirane aktivnosti restauratora karakteriziraju različite vidove akademski upućene društvene uporabe povijesnog naslijeđa ...Kada bi se ovdje ono akademski zamijenilo s ekonomski došli bi do teze po kojoj je za današnje globalne svjetske i ekonomske vladare bilo koje povijesno naslijeđe prilagodljivo tržišnoj utakmici. To pak znači da kako buđenje svijesti(lik zadubljen u misli na fotografiji) o tektonici prošlosti i sadašnjosti o kojem govori navedeni esejist podrazumijeva prošlost koju se može doživjeti kao nekada, ali današnjim pogledom. No,ono što izmiče svim ljubiteljima prošlih vremena je činjenica da bilo koja pouka iz prošlosti ,makar njom raspolagali s mnoštvom činjenica ,danas ne može biti ništa više od skice čiji su obrisi nužno lapidarni ,pravi antipod hiperrealističkim sličicama(djecom bez oba roditelja). Lapidarnost u ovom slučaju znači iskonsku potrebu za protočnošću i promjenjivošću pojmova (čitaj: povijesno važnih događaja) na individualnoj razini kako bi se svatko ponaosob suočio s prošlim kao ireverzibilnim. Dakle, da se povijest čovječanstva nikada ne ponovi ,dovoljna je promjena svijesti samo jednog jedinog čovjeka bilo gdje na svijetu, a ponuđene kolektivne introspekcije tek su plodno tlo za uzgoj raznoraznih oksimorona koje je sve teže prepoznati kao takve. Tko zna ,možda se negdje u Bruxellessu već izrađuju certifikati za dobre namjere.
Nema komentara:
Objavi komentar