"All-overer"

Američki slikar Jackson Pollock  bio je otac akcijskog slikarstva i  drippinga; slikarske tehnike koju je Gilles Deleuze dijagnosticirao kao otkrivanje “katastrofe“ vizualnog  pri čemu je možda od svega najvažnije iskustvo sloma vizualnih koordinata,[1] sloma koji se u umjetničkim krugovima inače označava  terminom “all-over painting.“ U određenom bi se smislu navedene konotacije mogle dovesti i u vezu s hrvatskim stripašem Dubravkom Matakovićem, odnosno s njegovim stripovima koji samo na prvu izgledaju poput svih  ostalih. Miljenko Jergović  ga je proglasio najboljim pripovjedačem kojega je hrvatski strip u svojoj povijesti imao[2] i zasigurno je kako će suptilniji i poviješću umjetnosti bremenitiji promatrač uočiti sličnosti s Pollockom, za kojega je Willem de Kooning onomad rekao kako je „probio led“ otvorivši tako “pukotinu“ kroz koju se već sedamdesetak godina i dalje provlače sve kreativne duše željne osvajanja nepoznatog prostora( i najvjerojatnije unaprijed osuđenog na neosvojivost) .Naime, kao što Pollockove mrlje i linije koje se međusobno pretaču: ništa ne opisuju; nisu konturama čemu; nemaju unutrašnjost niti izvanjskost[3] jednako tako i Matakovićevi anti-junaci ispunjavaju prostor iskustva sloma sadržajnih koordinata .Stoga Jergović točno uočava atmosferičnost umjetnikovog rukopisa  kad kaže kako je njegova crtačka manira oduvijek bila uvjetovana naracijom koja, pak, nije maniristična, nego je zasnovana na neočekivanim anegdotama, igrama riječi, aluzijama, grotesknim kalamburima i jezičnim figurama kakve je nemoguće imitirati ili ponoviti.[4] I upravo je takvoj Matakovićevoj narativnosti imanentna nenarativnost   čija  “  apstraktnost“ i kontinuitet  ne proizlaze iz odsustva priče nego iz istovremenosti nespojivih tema i mitova i likova iz prošlosti i sadašnjosti [5]. Amiši i prethistorijska Mater Familias ;  Gmižić i Vrag; Stari Kustos i Ban Đuda Kirbaj Šesti kao da potvrđuju Matakovićevu “apstrakciju“  u kojoj je pripovjedanje poduprto vrhunskim crtežom, a  crtež vrhunskim pripovijedanjem pa je čitatelj/gledatelj nacrtanih kadrova u dilemi uživa li u crtežu ili u priči ( ikoničnost i indeksnost kod autora jedno).Umjetnik će jednakom pozornošću nacrtati pauka na zidu i lice glavnog junaka inzistirajući na semantici groteske u kojoj je sve zadobilo ljudsku mjeru. Neizostavni crteži izlučevina koji se „neobavezno“ pojavljuju  potvrđuju staro alkemijsko pravilo po kojem se zlato krije u prljavštini ili jednostavnije rečeno: ništa ljudsko, umjetniku nije strano, a nije strano  jer isti ne moralizira i ne bira “stranu u sukobu svojim drippingom all-over istine .

Dubravko Mataković: Atonska prijetnja 1

Literatura:

1.Jergović,M.(2017.)Matakovićev poučak:Život ti počimlje čim te neko,božemiprosti -pričepi https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/matakovicev-poucak-zivot-ti-pocimlje-cim-te-neko-bozemiprosti-pricepi/(datum objave:18.ožujka 2017.)

2.Rajchman, J.(2000 )Konstrukcije, Zagreb ,Naklada DAGGK

---

[1] Rajchman, J. Konstrukcije, Naklada DAGGK ,Zagreb 2000.,str.104

[2] Usp.Jergović, Matakovićev poučak:Život ti počimlje čim te neko,božemiprosti -pričepi ,2017. URL:https://www.jergovic.com/subotnja-matineja/matakovicev-poucak-zivot-ti-pocimlje-cim-te-neko-bozemiprosti-pricepi/(2017-3-18)

[3] Rajchman, J.Op.cit.,str.105

[4] Jergović,M.Op.cit.

[5] Rajchman, J..Op.cit.,str.100