utorak, 16. kolovoza 2011.

Vodoskok i Big Brother


Dadaizam je umjetnički pokret nastao 1916.god. u jeku Prvog svjetskog rata naglašavajući besmislenost civilizacije koja je sve više udaljavala čovjeka od njegove nagonske osnovice tj. kako kaže A. Jaffe koja je razdvajala prirodu od duha, odnosno nesvjesno od svjesnog.

Ključna figura te dadaističke skupine svakako je bio Marcel Duchamp koji je ironičnim činom atribut“umjetnički“ jednostavno prilijepio proizvoljno odabranom predmetu. Dovoljno je da umjetnik neki predmet proglasi „umjetničkim“i on će takvim i postati. Takav predmet,“izvađen“iz konteksta svakodnevnog, tj. svoje primarne funkcije ,postao je poznat u povijesti umjetnosti  kao- „ready-made“

Jedno od najpoznatijih ,svakako je djelo nazvano  „Vodoskok“,a radi se o pisoaru okrenutom u obrnut položaj, koji je tako postao istovremeno i kumir i predmet ruganja.  

To se djelo može razdvojiti na dvije razine. Na prvoj, tj. umjetničkoj razini djelo  je oblik bunta protiv tada postojeće ratne situacije u Europi koje apsurdnim „odabirom“ naglašava apsurdnost masovnih pogibija na ratištima širom Starog kontinenta.

Na drugoj razini(osobnoj, duhovnoj)  to „nisko“spuštanje samog umjetnika je jedan oblik rastanka s umjetničkim djelima ,ali i rastanka s predodžbama o svijetu i umjetnosti  kao „okamenjenim vrijednostima“.Za takvo što je trebala Mut ,(njemačka riječ za odvažnost. Slučajnost ili ne, Duchampov potpis  R.Mutt,/prema imenu proizvođača sanitarija /potpis ,gotovo jednako slavan kao i sam pisoar/,iako s jednim dodanim  „t“me asocirao na navedenu njemačku riječ.)

Bilo kako bilo ,može se samo zamisliti šok i nevjerica publike na izložbi kada su prvi puta vidjeli „statuu“ takve vrste što, uostalom i nije čudno s obzirom da se radi o početku 20.st.(niti danas publika nije ravnodušna prema tom djelu)

No, kako svako pravo umjetničko djelo jednim svojim dijelom izražava i „duh epohe“,možda niti jedno drugo djelo kao ovo u tom kontekstu ne odražava duh relativizma, vrijednosti koje su postale vrijednosti tek činom „ proglašavanja“(totalitarizmi 20.st.)koje se proteže sve do naših dana u kojima neki opet biraju ,no ovaj put žene i muškarce,“izvlače“ih iz njihovih uobičajenih životnih priča, stavljajući ih u situaciju, koju je J. Bazaine označio situacijom „neprirodne dostojanstvenosti i napuštenosti“.Naravno, riječ je  o reality showovima, tipa „Big Brother“u kojima nečiji život postaje spektakl, za zabavu milijuna onih  ispred malih ekrana .

Život stanara postao je struktura u doslovnom smislu te se na taj način subjektivitet istih sveo na minimum. U tom smislu cijela ideja tog showa je još jedan oblik relativiziranja same autentičnosti ljudskog bića, ali i pokazatelj duha vremena koji je od simbola dadaizma metamorfozirao u jedan od obrazaca života suvremenog čovjeka.



Prije koju godinu , petstotinjak kritičara, kustosa i drugih poznavatelja umjetnosti su u Londonu odlučili da je „Vodoskok“  M. Duchampa najutjecajnije djelo cijelog 20.st.,na iznenađenje i čuđenje mnogih. Iskreno ili hinjeno, nije uopće važno, još tamo od vremena Prvog svjetskog rata.
Marcel Duchamp:Vodoskok(kopija originala iz 1917.)

Nema komentara:

Objavi komentar