Negdje u nekakvom predgrađu, u potkrovlju u iznajmljenom stanu, pronađeno je beživotno tijelo mladog umjetnika-pjesnika, kompozitora ili slikara. Stoljeće je devetnaesto, uglavnom. Nekoliko desetljeća kasnije ili možda čak cijelo stoljeće kasnije originalni zapisi tragično preminulih i od suvremenika neprepoznatih pjesnika i kompozitora ili platno jednako tako neshvaćenog i rano preminulog slikara dostižu milijunske iznose na dražbama u aukcijskim kućama Christie's ili Sotheby's, sasvim svejedno.
Kada se 1965.godine u Bristolu u V.Britaniji rodio Damien Hirst nitko ni slutiti nije mogao o umjetničkom razvoju i usponu u svijetu umjetnosti kakav je dosegnuo taj isti umjetnik čiji račun, usput budi rečeno, danas teži oko 730 milijuna eura. Kako je to moguće?
Za početak ću citirati samog umjetnika koji je prilično točno dijagnosticirao stanje stvari rekavši :“Umjetnost se bavi životom, a svijet umjetnosti novcem.“
Sam umjetnik se proslavio još devedesetih godina prošlog stoljeća izoživši svoje skulpturalne kompozicije-instalacije (tijela životinja u staklenim vitrinama ispunjenim formaldehidom)
Shvativši već tada da šok kao umjetnička strategija može biti dobar početak umjetnosti, u istoj maniri je nastavio svoje umjetničko djelovanje sljedeća dva desetljeća, a vrhunac svog umjetničkog promišljanja prema mišljenju mnogih ostvario je u djelu iz 2007.godine: For the Love of God . (Djelo je inače na jednoj aukciji kupila skupina investitora za 100 milijuna eura)
Naime, radi se o lubanji koja se sastoji od platinastog odljeva stvarne ljudske lubanje osobe koja je živjela u 18.st.,a u koji je intarziran 8601 dijamanat. Jedino su zubi doista ljudski i na neki način navedenu skulpturu čine još intrigantnijom. Možda zbog samog kontrasta između nečega tako skupocjenog i anorganskog i nečeg ne baš tako skupog i ljudskog.
Svakako da su kod većine gledatelja upravo dijamanti bili najinteresantniji segment samog djela. Dijamant je inače, zbog svojih fizičkih svojstava tvrdoće, prozirnosti i svjetlucavosti simbol savršenstva, jasnoće, a u renesansi je čak bio simbolom nepromjenjivosti duše.
Lubanju će nazivati i nebom ljudskog tijela zbog oblika kupole i funkcije duhovnog središta koja joj se pripisuje od davnina.
Damien Hirst upravo i jest prepoznatljiv u svijetu umjetnosti po svojim pitanjima koja postavlja kroz svoja umjetnička djela. Najpoznatije, a ujedno i najstarije pitanje koje si je čovjek odvajkada postavljao- je pitanje o smrti. To pitanje D. Hirst ne ostavlja na miru( čak kada se to eksplicite i ne vidi kao na nekim drugim njegovim djelima).
Uvod u duboku promjenu koju se može tek naslućivati ili u nju vjerovati ovaj Hirstov rad simbolički predočava.
Svakako da možemo zaključiti da nije dakle, za očekivati da će ovaj umjetnik svoj život završiti u nekom sobičku ,u bijedi i neprepoznat od javnosti, ali kada je Wim Pijbes na otvorenju umjetnikove izložbe u amsterdamskom Rijksmuseumu rekao:“Suvremena umjetnost, bezvremenost i......kriza, našli su se zajedno u jednom djelu“-sumnjam da je spominjući riječ „kriza“mislio na grčku riječ(krizis) čije je izvorno značenje prije svega razlučivanje, dijeljenje ,odlučivanje itd. Štogod da je direktor navedenog muzeja mislio, i kolikogod da je umjetnik zaradio, činjenica je da Damien Hirst zna da ga njegova iznajmljena sobica tek čeka –dijamantima unatoč!
 |
| Damien Hirst:For the Love of God,2007. |
Nema komentara:
Objavi komentar