Lažni pozivi

Što iz školskih udžbenika, što iz filmova o velikom rimskom carstvu nam je poznato da su kroz trijumfalne lukove (slavoluke) prolazile povorke pobjednika koje su se vraćale sa svojih osvajačkih pohoda ,donoseći plijen i time još više pridonosile moći i slavi vlastitog carstva.

Sam slavoluk je skulpturalna arhitektura ili ulaz koji vodi u otvoreni prostor što ga čini samostalnim objektom. Masivni zid probijen je lukom koji već ima i neke elemente svoda(simbola neba).Taj spoj lučne krivulje i ravnih linija simbolički naglašava sjedinjenje neba i zemlje. Dakle, pobjednici na neki način izvršavaju volju bogova, što se prolaskom ispod trijumfalnog  lučnog svoda i potvrđuje naočigled velike mase ljudi koja je došla odati priznanje tim pobjednicima koji su ih tako uveli u novu eru(ili mi bi danas rekli: u novu razinu egzistencije koja je sada svima na neki način izmjenjena)slijedeći ih puni ponosa kroz taj isti slavoluk .

Slavoluk će kao arhitektonski akcent koju stotinu godina kasnije u ranokršćanskim crkvama postati mjesto gdje se uokviruje oltar, a na mjestu nekadašnjih Viktorija ili Nika( glasnica pobjede) u trokutnim poljima iznad luka  pojavit će se s lijeve strane anđeo Gabrijel ,a na suprotnoj, desnoj strani- Marija, (tema: Navještenje)ponavljajući sjedinjenje duhovnog i materijalnog, no sada u okviru kršćanske ikonografije. Za kršćane prvih stoljeća sama tema je početak Puta(Krista)kojim i kojem se treba uputiti, pa je stoga slavoluk kao mjesto za odabranu temu, a  kojeg su već odavno usvojili u svojoj kolektivnoj podsvijesti kao znak, bio sasvim logičan izbor. U stvari, kad se malo bolje prouči duh (kasno)antičkog čovjeka(naravno onog koji je imao vremena i mogućnosti za razmišljanje)  možemo zaključiti: slavoluk je bio svojevrsni arhitektonski kontrapost ,odnosno  njegova uloga ili poruka je bila ista ona kakvu je nose klasične statue u svom kontrapostnom stavu, a to je : ravnoteža.

Početkom lipnja u naš glavni grad stigao je slavni umjetnički dvojac britanskog pop-arta: Gilbert & George te se predstavio ciklusom slika „Jack Freak Pictures“.Neizostavna ikonografija ,Union Jack –britanska zastava kao simbol kojeg umjetnici koriste kao strukturalnu pozadinu ispred koje se nalaze  redizajnirani likovi samih umjetnika u svojim prepoznatljivim muškim odijelima nešto je što je odavno već postalo zaštitnim znakom samih umjetnika. Tako će obojica spremno ustvrditi kako je prenošenje poruka vezanih za društvene teme njihov glavni pokretač. Mladi i nadobudni voditelji radionica u muzejima koji ih ugoste(pa tako i kod nas!) će vrlo rado „objasniti“ kako se  Gilbert & George u stvari bave vrijednostima pojedinačnog i društvenog identiteta. Teme su: smrt, seks, nacija, religija, novac itd. Dakle, univerzalne.

„Ali trebate znati gledati i postavljati pitanja ,primjerice, je li osoba čiju ste žvakaću gumu pronašli na cesti JOŠ ŽIVA ILI JE MRTVA“-reći će njih dvojica zaboravljajući pri tom da su možda samo minutu prije rekli i ovo(tako sam barem ja doživio pročitani interview u jednom našem tjedniku): „...NIKOGA NE UGOŠĆUJEMO I NIKADA NIKOGA NE POSJEĆUJEMO. TAKO SE ŠTITIMO OD MENTALNOG OŠTEĆIVANJA .“ (Kratki spoj. Je li netko primjetio da je za trenutak „nestalo struje“?)

Mora se priznati da čak i u ovoj stiliziranoj zabrinutosti(tako tipične za Art today) receptor može imati osjećaj uravnoteženosti ,no čini se kako je isti ipak na popriličnoj distanci od „pošiljatelja poruke“i kao da mu se ne dopušta „ulaz“ u ono što se nudi. Time postaje sasvim jasno da je poziv „lažan“.Jezikom arhitekture moglo bi se reći da je slavoluk zamijenjen „slijepom arkadom“.To se događa vjerojatno onda kada se ne vjeruje(ili se samo deklarativno prihvati!)u „zajedničku razinu svijesti“(D.Bohm)pa se stoga pristaje i na „plitkost“-do zida i natrag.

Naravno da se tu ne radi o boljim i lošijim vremenima, nego naprosto o različitim, a slavoluk ili slijepa arkada samo su mogućnosti slobodne volje- što su oduvijek i bili.  

Gilbert &George:Seed,1984