Ginekolog Ivica

Neo Rauch:Vater,2007

„Majka pomaže i tokom trudova. Sa svakim trudom ona će duboko udahnuti i tako napuniti pluća zrakom, nakon toga zadržat će dah, ukočiti ošit i grčenjem donjeg dijela prsa i mišića trbuha snažno će pritisnuti prema dolje.Za vrijeme truda ona se zaista „trudi“,a u pauzi je potpuno opuštena.../Rodilja je postala majka i prvi osmijeh na njezinu licu najbolje govori o velikoj radosti koju uskoro zamjenjuje potpuno opuštanje i osjećaj klonulosti koji ugodno remeti prvi plač novorođenčeta.“(iz pera jednog muškog ginekologa)

Neo Rauch , trenutno najveća slikarska zvijezda u Njemačkoj ove godine slavi pedeseti rođendan. Povodom tog događaja priređene su mu istovremeno dvije retrospektivne izložbe ,jedna u rodnom Leipzigu, druga u Münchenu.U svakom od ova dva grada će biti izloženo 60 slika –velikih formata po kojima je N. Rauch i poznat u svijetu umjetnosti.

Za njegova djela će reći da su spoj slikarstva historijskih tema(formati gigantskih razmjera, monumentalnost u izrazu-vrhunsko ovladavanje slikarskim zanatom)i nadrealističkih kompozicijskih rješenja.

Neki ga osporavaju, drugi ga hvale. Uglavnom, čovjek je prava umjetnička zvijezda-na svjetskoj razini!“Iz nekih samo njemu znanih razloga,a da pri tom prethodno nije zatražio nikakvu dozvolu, umjetnik je sebi dozvolio luksuz podsvjesnih jukstapozicija raznoraznih slika koje sugeriraju  utopijske snove negdašnje Istočne Njemačke pretapajući se pri tom u alegorijske prikaze radikalnog preokreta iz istočnonjemačke u zapadnonjemačku svakodnevicu.

Dakle,kao što rekoh, N.Rauch pretapa stvarnosti, razlike se ne vide etc, etc.

„To ti je Zapad.“reče Josip V.*

„ Čudno kako taj  vrli umjetnički svijet još uvijek nije dokučio da danas ni jedan sadržaj nije posebice vrijedan slikanja, tj. da su svi sadržaji za to jednako (ne)potentni i (ne)poticajni, da su semantičke, semiotičke, transcedentalne vrijednosti amblema zapadne kulture srušene, da ne odražavaju datosti suvremenog društva i da kao takvi ne mogu izazivati duboke osjećaje receptora, pa stoga u današnjoj slikarskoj produkciji ne trebaju biti ponavljani  i da je dakle u smislu mimezisa već stvarno sve rečeno i da su negdašnje zadatke slikarstva postupno i uspješno preuzeli drugi mediji i novi tehnološki postupci, koji su jednako uspješno zamijenili kist i boju.“odbrusi Ivica Ž.*

„Pitam se kako bi izgledala humanitarna pomoć zemljama  koje su ostale bez električne energije ali istovremeno   i  bez svojih  vrijednih umjetničkih djela „ tiho doda Josip V.(više kao tvrdnju nego pitanje) 

Ivica Ž. se začudi, zacrveni u licu poput raka, a   Josip V. kao da sve to ne primjećuje nastavi:“Prvi potez na slici ruši ideju s kojom se pristupa platnu. On nije u skladu s mišlju koja nas vodi, slika nastaje na podlozi u procesu“.Škrto se smiješeći ,nastavi:“Slikanje je posve privatna borba u kojoj ne pomažu dosljednost, nema pravila. A djelo (ako se pojavi)samo je(slučaj)poklon.“

Na to se Ivica Ž. naljuti, uze svoj bijeli doktorski mantil  i bez riječi odjuri u dežurstvo.  

* Josip Vaništa

   Ivica Župan