Vrijeme u kojem živimo, vrijeme je globalističkih sličica. Teoretičari svih vrsta razmeću se novootkrivenim istinama ,a koje usput budi rečeno razne vlade ,ne-vlade ,mafijaši, izvanzemaljci, ljudi gušteri, razne aristokracije ,korporacije i organizacije nastoje skriti pošto poto. Tako je lakše. Svima je tako lakše razmišljati .Uzmimo na primjer prosječnog Europejca ,da ne kažem Zapadnjaka . Taj sve provjerava- od deklaracije na konzerviranoj hrani, pa sve do tajnih kodova nekih tajnih organizacija. Dakle, samo velika kretanja i pomaci čine ga tjeskobnim, napetim ,a ostalo ...za ostalo uvijek ima vremena. Nedavni potresi, tsunamiji ,nuklearne katastrofe ,a prije njih epidemije nekoliko gripa i kojekakvih drugih boleština su nešto od čega treba strahovati dok u mislima prevrćemo broj vlastitog pin koda(bankovnog računa, naravno!)poput djeteta koje uživajući ubrzano prebacuje bombon iz jednog u drugi kraj usta, u strahu da ne bi možda netko naišao i pokvario mu užitak.
Sredinom 16.stoljeća Pieter Brueghel njemački slikar naslikao je čuveni „Uspon na Kalvariju“,remek-djelo sjevernjačkog manirizma. U toj slici dominantna tema svakako je panoramski krajolik s mnoštvom ljudi koji poput mrava dinamiziraju prostor koji su zauzeli. Ti ljudi pomno su slikarski obrađeni i to ne kao plemenita i uzvišena bića, nego prije kao naopaka, priglupa, djetinjasta i neobična stvorenja, kako će to na jednom mjestu dobro, ali i jednoznačno primijetiti H. Sedlmayr. Isti autor smatra kako se u Brueghelovu slikarstvu jasno uočava njegov protestantski svjetonazor po kojem je priroda u poretku ,a samo su čovjek i njegov svijet u neredu. Upravo u navedenoj slici sumarno naslikani i statični krajolik s uobičajenom umjetnikovom sviješću o utvrđenom prirodnom svijetu ovdje ne pije vode .Pogledate li malo pozornije ,negdje u sredini oslikanog formata ,može se primijetiti jedan sićušni lik koji je upravo pao pod križem i naravno zaključiti kako je tu riječ o Kristu, odnosno Kristovoj muci. Neobično u svemu tome je činjenica da je glavni akter prikazan gotovo jedva prepoznatljivo. No, moramo reći- ali je ipak prikazan. Ta činjenica na jedan suptilan način(umjetničko htijenje ili ne? svejedno!)kao da potvrđuje neke teze suvremenih teoloških promišljanja kako sva povijesna kretanja, kao i biološke i kemijske metamorfoze moraju proći kroz filter evoluirane(na Krista naslonjene!) čovjekove svijesti i savjesti .Stoga iako(na slici vizualno!) gotovo nevidljiv on je u svakom trenutku početna α i završna Ω Točka istodobno svakog gibanja, pa makar ta gibanja neki teoretičari Brueghelove umjetnosti vidjeli tek kao nered grotesknog bića zvanog-čovjek.
P.Brueghel;Uspon na Kalvariju,1564.
Nema komentara:
Objavi komentar