Impresionizam trećeg milenija

Gužva oko eminentnog izlagačkog prostora, večernja toaleta ,smijeh, prisjećanje na studentske dane ,ponosni umjetnik koji glumi da to nije, sijeda kosa, bore na licu, nonšalantno prebačen šal, čaše s vinom....Pola sata kasnije,(iz unutrašmjosti same galerije)čuje se:“Umjetnik u svom radu propituje dodijeljenu ulogu pojedinca u svijetu globalne ekonomije i miješanja kultura. Time on....“

Dvanaest metara jugozapadno(preko ulice) i 4,33 metra uvis na drugom katu živi netko tko nikad nije bio na izložbi i što je najbolje, on i ne zna da ga ekipa preko puta „spašava“(izložba je po svojoj prirodi konceptualna i bavi se  „intersubjektivitetima“), unatoč činjenici da je upravo prije nekoliko dana ostao bez posla uz sina koji je počeo eksperimentirati s drogama i kćer koja živi kao samohrana majka .....

Kada se u 19.stoljeću grupa slikara(koje su posprdno nazivali impresionistima) odlučila u svom slikarstvu eliminirati bilo kakav literarni element, te se usredotočila jedino na snagu svoje likovnosti tj. na čisti  slikarski postupak, doživjela je brojne optužbe, negodovanja da su nezainteresirani za druge i njihove probleme(ideje!),i da ih ono ljudsko gotovo i ne dira.

Andreas  Gursky je jedan od najvažnijih svjetskih umjetnika koji vrlo samouvjereno  koristi medij fotografije, a kojim on problematizira pojam globalizacije u današnjem svijetu bilo da se radi o Europi, Tajlandu, Japanu, Sjevernoj Koreji ili pak Bliskom Istoku. Svojim fotografijama A. Gursky postavlja pitanje pojedinca i dodijeljene mu uloge u svijetu globalne ekonomije i miješanja kultura.(negdje sam to već čuo!) Njegove fotografije se približavaju ornamentalnoj apstrakciji kojom on jasno daje do znanja kako sam kaže:“Ne zanimaju me individue, nego prostori i okruženja u kojima borave.“Arhitekturom ili bolje reći fotografiranjem arhitektonskih konstruktivnih elemenata ove fotografije postaju  prava slika vizualnih energetskih tokova koje ljudske figure tek nadopunjuju (iako se na brojnim njegovim fotografijama mogu uočiti pojedinci sa svim svojim osobitostima)u tim „all-over fotografijama tj. fotografijama bez žarišne točke ili centra kompozicije(tako uobičajene u tradicionalnoj fotografiji)A. Gursky itekako koristi mogućnosti digitalne fotografije, pa se vrlo često koristi spajanjem više očišta te na neki način gotovo da možemo govoriti o „foto-Cezannéu. Njegove fotografije su inače gigantskih mjera ,te u jednoj mjeri istovremeno aludiraju i na historijsko slikarstvo romantizma ali i na  komercijalne jumbo plakate kakve viđamo u svakom malo većem mjestu.

Možda se ta činjenica ponajbolje ogleda u fotografiji „May Day V“(slika visoke zgrade-nebodera gdje se kroz prozorska stakla  može vidjeti na stotine likova ,kao u  svojevrsnom jatu i gdje se od ptičjeg ni po čemu ne  razlikuju osim po obliku.

Upravo ta „ljubav“ prema strukturi je tipični sindrom današnjeg europskog intelektualca koji je ili zaljubljenik u formu ili pak aktivator društvenog značenja, a da se gotovo niti u jednom dijelu njegove umjetnosti ne naslućuje.. „sumnja u vlastita uvjerenja i određenja, u temelje vlastitog unutarnjeg i vanjskog svijeta“(M. Jergović)Možda je to negdje i skriveno, no čini se kako je ovdje riječ tek o esteticizmu visoke kakvoće i niske životnosti čime se jasno potencira „konsenzus o umjetničkim standardima“koji nadvladavaju ono ljudsko i pogrešivo. Impresionizam trećeg milenija

Gotovo je nemoguće poreći umjetničku kvalitetu ovih fotografskih kompozicija što i nije toliki problem, no ono što je problematično( i neobično!) svakako je osjećaj kako ove fotografije „žive“ jedino u eminentnom galerijskom prostoru daleko od mjesta gdje su nastale.

 Dakle, umjetnik vam savjetuje:“Javite se u najbliži centar za socijalnu skrb, ili..ja ne znam...“

A.Gursky: May Day V,2006.